Dobar dan i dobrodošli u detaljno prepričavanje knjige Čiča Gorio. Ovo je roman koji je napisao Onore de Balzac 1835. godine i jedno od njegovih najuspešnijih dela. Radi se kao lektira u trećoj godini srednjih škola i ima oko 300 strana. Pa da počnemo! Priča počinje 1819. godine u predgrađu Pariza zvanom San Marso.
U ulici Nev Sent Ženevjev, gospodja Voker de Konflan u toj ulici već 40 godina drži pansion za srednji stalež koji se po njoj zove Pansion Voker. U pansionu žive razni ljudi, uglavnom stariji. Ova ulica je jedna od najgorih delova grada. Prljava i tmurna, ovde se najlazi samo na bedu i čamotinju. Pansion Voker ima prizemlje.
tri sprata sa po pet prozora i tavan. Ispred pansiona je vrt u kojem raste nekoliko lipa, a u njihovom hladu je okrugli zeleni sto, gde se leti okupljaju ljudi koji mogu da priušte da piju kafu. A iza je dvorište gde se gaje svinje i kokoške. Prizemlje se sastoji od glavne sobe sa dva prozora, velike trpezarije i kuhinje koja je odvojena drvenim stepeništem. Nameštaj je stari nikakav, vrlo je prljavo i celo prizemlje smrdi na sirotinski dom.
Svakog dana, oko sedam ujutru, silaze gospodja Voker i njen mačak koji počinje da vršlja po stanu, a za njima i debela kuvarica Silvija koja kreće da sprema doručak. Gospodja Voker ima staračko i punačko lice sa nosem koji liči na nos papagaja. Ima oko 50 godina, a izgled pansiona je verno ogledalo njene ličnosti.
Udovica je i redko priča o svom pokojnom mužu. Stanare u njenom pansionu ceni onoliko koliko joj plaćaju kiriju i spremna je na sve samo kako bi izvukla još koju paru. U pansionu trenutno živi sedmoro njih.
Na prvom spratu su dva najbolja stana. U lošijem je gospodja Voker, a drugi dele dve cimerke. Gospodja Kutir, udovica jednog državnog činovnika i jedna mlada devojka, Viktorina Tajfer.
One plaćaju kiriju od 1800 franaka. Viktorina je vrlo bleda i mršava devojka. Izgubila je majku, a njen otac nije hteo da je prihvati kao svoju čerku, pa je oterao na ulicu.
Izgubila je sav kontakt sa svojom porodicom. Gospodja Kutir je dalja rođaka njene pokojne majke. i sada se stara o njoj kao da je njeno dete.
Na drugom spratu su bila još dva stana. U jednom je živao neki starac zvani Poiré, za kog se vidi da je celog života radio kao mašina. Jedva može da stoji.
U drugom stanu je bio gospodin Votren, bivši trgovac koji ima 40 godina, nosi crnu periku, imao farbane zulufe i strog pogled, sličan pogledu sudije. Bio je uslužan i šaljiv, o sve mu je ponešto znao. Posle doručka bi izašo negde, došo za ručak, a onda ponovo otišo i vratio se oko ponoći.
Bio je dobar sa gospodjom Voker, tako da mu je ona dala ključ od ulaznih vrata da može sam da uđe kad se vrati kasno. Treći sprat ima četiri sobe i on je za najsiromašnije, gde je Kirja samo 45 franaka. U jednoj živi gospodjica Mišono, starija, neudata žena koja je negovala nekog starca i tako uspela da nasledi deo njegove imovine, od koje sada dobija hiljadu franaka godišnje. Ružna je, mršava i zgrčena, vrlo piskavog glasa.
U drugoj sobi je gospodin Gorio, bivši bogataš koji je postao siromašan. Ostali u pansionu ga zajbavaju tako što ga zovu Čiča Gorio. U trećoj sobi živi mladi student Ežen de Rastinjak, koji je došao u Paris da studira, dok njegova porodica živi u teškoj uskudaciji samo kako bi ga finansirali.
Posljednja soba je slobodna, tu dođe po neki student ili neko ko boravi samo na kratko. Iznad trećeg sprata je tavan gde je prostorija za sušenje veša kao i dve sobe u kojima žive Domar Kristof i Kuvarica Silvija. Pored stanovanja, u pansionu je moguće i pretplatiti se samo na ručak koji košta 30 franaka mesečno. To uzimaju uglavnom studenti, tako da, iako pansion ima samo 7 stanara, na ručku ponekad bude i do 20 ljudi. Druga glava.
Pre šest godina, gospodin Gorio, koji je bio vlasnik fabrike Rezanaca, odlazi u penziju i dolazi u pansion Voker, gde se useljava na prvi sprat. Odmah je privuko pažnju gospodje Voker koja je u njemu vidjela potencijalnog muža i šansu za bolji život. Hvalila se kako je bogati gospodin Gorio živeo baš u njenom pansionu i to koristila kao reklamu. Tu reklamu je vidjela 35-godišnja grofica Lamber Menil i uselila se u pansion.
Voker i ona su postale prijateljice. Gospodja Voker je pitala groficu da li bi htjela da popriča sa Gorijom i kaže po koju dobru reč o njoj, kako bi se Gorijom možda zainteresovao za nju. Grofica je pristala, ali o ju tajnosti to uopšte nije bila namera, već je ona došla ovde jer je htjela Gorija za sebe.
U nekom momentu mu je prišla, a Gorio je bio potpuno nezainteresovan i ravnodušan prema njoj. Ovo je groficu razljutilo i ona je gospodji Voker rekla kako je Gorio pokvaren čovek, a onda napustila pansion, bez da plati Kiriju za šest meseci koje je provela tu. Za ovu nesriću je gospodja Voker okrivila Gorija i njena ljubav se pretvorila u mržnju. Od tog dana je počela da mu se sveti na podmukle načine.
Tako što bi mu oduzimala privilegije koje je imao i klevetala ga kod ostalih stanara kako bi ih okrenula protiv njega. Tokom sljedećih godina, Gorio iz nekog razloga postajao sve siromašniji. Stanari su sumnjali na kocku i slične poroke, ali niko nije znao pravi razlog.
Preselio se na drugi sprat gde je Kirija jeftinija i prestao da loži vatru zimi. Jedna stvar koju su primetili je da kod Gorija povremeno dolaze neke devojke. Mlade, jako lepe, bogate i ugledne. Nekad bi ostale kod njega u sobi, a nekad bi on izašo sa njima, gde bi ih ispred čekala skupa kola.
Stanari su mislili da su mu to ljubavnice i da je on krišom i dalje jako bogat čim može da priušti to. Ali on je na kraju rekao da su to njegove dve čerke. Svaki put bi se obukle skroz drugačije.
da su stanari mislili da su to četiri ili pet različitih osoba, a ne dve. Nisu mu verovali da su mu čerke i mislili su samo da vešto sakriva svoje ljubavnice. Gorio je nastavio da postaje sve siromašniji i na kraju se preselio u sobu na trećem spratu gde je Kirija još jeftinija.
Diamanti i srebrni nakit koji je na početku imao je nestao. Presto je da ide kod Berberina i nosio je sve lošiju i pocepaniju odeću. Postao je samo prljavi bledi starac od 70 godina.
Nekima se gadio dok su ga drugi sažaljevali. Čerke su ga ređe posećivale, a svi stanari su se složili da mu to uopšte nisu čerke, da verovatno nije bio ni ženjen, a možda nije bio ni biznismen kako je pričao. Krenuli su da ga zovu Čiča Gorjo i vidjeli ga kao najslabijeg člana pansiona.
Ako su mu čerke toliko bogate, zašto bi onda on živao tako bedno na trećem spratu pansiona, reče gospodja Wocker za vreme ručka. Treća glava. Ežen Derastinjak je u Paris došao da studira prava.
Grad mu je promenio pogled na svet. Počeo je da shvata naslage ljudskih slojeva koje sačinjavaju društvo. Shvatio je da vredan rad nije dovoljan da bi se uspjelo već mu treba i neka veza sa aristokratijom.
Posle prve godine faksa, za raspust je otišao nazad kod roditelja. Tek mu je sada postalo jasno u kakvoj oskudaciji oni žive i koliko štede. Tu su živeli njegovi roditelji, dva brata, dve sestre i tetka. Na imanju koje donosi prihode od 3000 franaka godišnje i to samo kada vinograd dobro rodi. Od toga oni 1200 šalju njemu.
Živeli su od ostatka i od... od pomoći koje su dobijali od rođaka. Seća se da je njegova tetka, gospodja de Marciac, ranije imala neke veze s aristokratijom iz Pariza i pito je da li nešto od toga može da se oživi.
Ona je predložila gospodju de Bozéan, vikontesu u Parizu, jednu od najuglednijih žena tamo. A vikontesa je aristokratska titula koja je malo iznad baronice. Tetka je napisala pismo i dala ga Eženu koji je poslao nakon što se vratio u Pariz. Dobio je odgovor gde ga Vikontesa poziva na sutrašnji bal.
Ežen je sutra otišao na taj bal i upoznao Vikontesu, a upoznao je i groficu Anastaziju de Resto, sa kojom je igrao. Ostavio je kod nje jako dobar utisak i ona mu je rekla da može da je poseti kad god hoće. Vratio se u pensijon kasno, oko dva uveče.
U hodniku je video svetlo ispod vrata sobe Čičagorija. Pogledao je kroz ključaonicu i video starca kako uzima neko srebrno posuđe i gnječi ga kako bi iz njega izvadio srebro. Ežen je pomislio da je Gorio možda to negde ukrao, ali onda je Gorio rekao na glas, siroto dete, i pustio suzu, nakon čega je Ežen odlučio da još neće da ga osuđuje. Čuo je i gospodina Votrena koji je zveckao neke zlatne novčiće u svoji sobi, a sa njim je u sobi bio i neki nepoznat čovjek. Taj čovjek je ubrzo otišao, a Votren je sišao dole kod gospodje Voker, koju je nazivao mamicom.
Čudi ga koliko tajni ima u ovom pansionu koje saznaš tek kad ostaneš kasno uveče. Obično legne među prvima. Otišao je u sobu.
Hteo je da uzme malo da uči za faks, ali se ukovao čim je lego na krevet. Četvrta glava Sljedećeg jutra, Pariz je bio u gustoj magli. da niko ujutru nije mogo da proceni koliko je sati.
Mnogi u pansionu su se uspavali. Prvi si laze Kristof i debela Silvija da krenu da spremaju doručak. Kristof kaže Silviji da mu je Votren čudan, jer mu kasno uveče često dolaze neki ljudi u stan.
On ne zna šta rade, a Votren mu plaća da za ovo ne priča ostalim stanarima. U deset sati si lazi gospodja Voker i grdi Silviju što je nije ranije probudila. Umeđu vremenu je njen mačak našo posudu sa mlekom koju je otvorio i počeo da pije iz nje. Silvija ga je oterala i kaže kako će ovo mleko da bace, a deo sipaju Čičagoriju u kafu koji verovatno neće ništa da primeti.
Dolazi Votren i kaže kako je oko osam video Čičagorija kako ide kod čuvenog zelenaša Gopsega koji odkupljuje nakit da mu proda neki pozlaćen sud. Tada najlazi Goriju u pansion. i zove Kristofa da pođe za njim. Kristof se ubrzo vratio sa nekim pismom u ruci kojemu je Čičagorjo upravo dao.
Votren je uzeo da pogleda pismo i video da je upućeno grofici Anastaziji de Resto, a u njemu je bila isplaćena menica, odnosno potvrda da joj je on dao neke pare. Votren je sada bio siguran da je grofica njegova ljubavnica. Ulaze gospodja Kutir i gospodjica Viktorina, koja kaže kako će danas da idu do njenog oca i da probaju da popričaju sa njim, kako bi je on možda primio nazad kao svoju čerku. Ima neko pismo koje je na samrti napisala njena pokojna majka, upućeno upravo njemu, i Viktorina se nada da će ono da mu otvori srce.
Votre nudi da i on pođe sa njima da im pomogne. U Lazečića gorio gospodjica Mišono, gospodin Poare i ježen Derastinjak. Gorio pije onu kafu sa mlekom koje je pila mačka i stvarno ništa nije primetio.
Ežen priča za sinoćni bal gde je upoznao jednu prelepu groficu. Votren ga prekida i kaže kako će u njoj, kao i u većini parižanki, naći prvo zelenaša pa onda ljubavnika. Kaže kako je to grofica Anastazija de Resto koja stanuje u Helderovoj ulici, a danas je on nju video kako ide kod zelenaša Gopsega odmah nakon što je kod njega bio Čiča Gorio.
Juče je blistala na balu kod neke vojvotkinje, a jutro si je na dnu kod nekog zelenaša. Ona posećuje Čičagorija i on joj za to debelo plaća. Ežen se je začudio kako Votren zna za nju, a pomalo se i razočarao kad je čuo njegovu priču, kao i za to kakav je Paris loš grad.
Nikako nije mogo da poveruje da se takva žena viđa sa propalim starcem kao što je gorio. Ežen kaže kako je video Gorija sinoć kako vadi srebro iz pribora. Ovo samo potvrđuje tu priču i sada svi veruju da je grofica njegova ljubavnica.
Iako je mnogo voleo taj pribor, on ga je ipak prodao da bi zadovoljio svoje strasti. Gospodjica Mišono i gospodin Poire izlaze zajedno u šetnju. Silvija komentariše kako će sto posto da se smuvaju. Oko četiri popodne vraćaju se Viktorina i gospodja Kutir.
Viktorina je plakala, bila je kod njenog oca, primio ih je bez da ih pozdravi ili da im dada sednu, a onda joj je rekao da nikada više ne dolaze. Ona je pala na kolena i zamolila ga da pročita pisma od njene majke, a on ga je samo uzeo i bacio u kamin, a njegov sin, odnosno njen brat, nije hteo ni da je pozdravi. Čičagorjo je čuo ovo i komentarisao kako su ti ljudi čudovišta, ali niko nije obratio pažnju na njegov komentar.
Krenuli su da se skupljaju stanari i ostali ljudi za ručak. Čičagorjo je podigao hleb sa stola i pomirisao na šta je gospodja Vokjer rekla ti je sad i hleb počeo da smeta. Onda su svi krenuli da ga zajbavaju, a Votren mu je rukom pritisnuo šešir koji mu je pokrio oči i pola glave. U isto vreme Kristof je uzeo njegov krištelj. tanjir sa čorbom, misleći da je pojeo.
Gorio je ostao u koče nekoliko trenutaka, a onda najzad podigo šešir i nastavio da kusa čorbu, ali pošto tanjira više nije bilo, udario je kašikom u sto i svi su krenuli da se smeju. Tu je bio i jedan Eženov drug, student medicine Oras Bjanshon. Ežen mu kaže kako mu Gorio izgleda kao vrlo tajanstven čovek i da možda nije ono za šta ga svi vide. Da bi možda trebalo malo da ispitaju ko je on zapravo.
Ali Bjanshon nije mislio tako, već misli da je gorio takav zato što je jednostavno poludeo od starosti. Kraj prvog dela. Drugi deo, prva glava.
Ali je na kraju ipak uprljao čizme jer se zamislio kako će da teče razgovor sa groficom. Stao je da mu očiste čizme i nastavio. Sluge ispred kuće grofice su ga gledale sa prezirom kada su vidjele da je došo peške, a ne kočijom.
Rekli su mu da je grofica zauzeta, ali i da može da uđe unutra da je sačeka. Unutra je čuo glas grofice, ali i glas Čičagorija, praćen poljupcem. Starac je krenuo da odlazi, a Ežen se pomerio do prozora i gledao u dvorište kako bi se uverio da je to stvarno Čičagorjo. Kroz kapiju je prolazila kočija, a Čičagorjo je baš u tom trenutku otvarao kišovran i nije video, pa kola za malo da ga udare.
Vozač umjesto da ga opsuje, ga je pozdravio, što je Eženu dalo utisak da Gorjo stvarno finansira groficu, pa zato moraju da ga poštuju. Unutra je bio još jedan momak, Maksim Detraj. koji je isto čekao groficu.
Ona je došla i obojicu ih primila, ali odmah je bilo očigledno da voli ovog Maksima i da je on njen ljubavnik. To je bio bogati grof, otmeno odeven i baš sređen. Rastinjak je pored njega bio niko i ništa i to mu je smetalo.
Video je da nema šanse kod grofice. Onda je došao i gospodin de Resto, Anastazijin muž. On je bio u ovim kolima koje je umalo da zgaze gorija. Upoznao se sa Eženom. Grofica kaže da je to gospodin Ežen de Rastinjak, rođak Vikontese de Bozean preko porodice Marsijakovih.
Ovo prezime je Grofu bilo poznato i ubrzu su iz priče saznali da su se njegov deda i Eženov poznavali i zajedno išli u rat za vreme revolucije. Ežen je onda rekao kako je malo prečuo Čičagorija i rekao kako on živi sa njim u istom pansionu. Grof se naljuti i viknu Eženu kako bi trebalo da ga zove gospodin Gorio, a ne Čiča. Anastazija je na trenutak zaćutala, onda samo rekla kako je to čovek koga ona najviše voli.
Ona i Maksim su otišli u drugu sobu i ostavili Ežena sa Grofom. Ežen je, iako je video da više nije poželjan, ostao još i zapitkivao Grofa sve i svašta. Maksim kaže Anastaziji da će Ežen možda da im pravi problem.
Da je zaljubljen u nju i da će Tupson možda u nekom trenutku i da joj izjavi ljubav, nakon čega će on morati da ga ubije. Ali Anastazija reče, zar ti studenti nisu veoma pogodni da se na njih baci sumnja ljubomornog muža i time prikrije pravi ljubavnik. Udesit ću ja da ga resto ubije, ukoliko bude potrebno.
Ežen je umeđu vremenu, dok je razgledao kuću, uspeo da obori glave od nekih izvajanih skulptura. Na kraju se najzadoprostio sa grofom i groficom i otišo. Grof ga je ispratio, a onda čuvar u kapi je rekao da ukoliko se ovaj smrad ponovo pojavi, da mu samo kažu da ni on ni grofica nisu kod kuće.
Ežen se razočarao što je ovako loše protekla poseta. Nije mu baš jasno zašto su se svi naljutili kada je pomenuo Čičagorija. Na idjoše neke iznajmljena kola koje su se vraćala sa neke svadbe. Ikočijaš upita Ežena da li mu treba vožnja. On je pristo i rekao mu da vozi do Palate de Bozean.
Hoće da poseti ponovo svoju rođaku. Vozač ga je pitao u koju, pošto ima dve Palate de Bozean, za šta Ežen pojma nije imao. Iako je sada došo kolima, u pitanju je bila vrlo jeftina svatovska kočija, tako da ga sadni sluge Vikontese de Bozian nisu nešto poštovale.
U dvorištu je video jedna preskupa raskošna kola i upita se kolije ovo. Verovatno i njegova rođaka ima nekog svog maksima. Taj bogataš je bio Markiz da Žida Pento, jedan od najpoznatijih portugalskih plemića. On je bio Vikontesin ljubavnik. Svi su znali za tu vezu, pa je čak i njen muž gospodin Debozean tolerisao to i puštao da se vidjaju.
Gospodin Pento je istovremeno planirao da se oženi jednom od gospodjica de Rošvid i upravo sad je došao da Vikontesi kaže to i da joj raskine. Prijateljice su joj ranije već rekle za ovu vezu, ali gospodja Debozean nije htjela da poveruje u to. Kada se Ežem pojavio i tražio da vidi Vikontesu, gospodin Pento je odlučio da ipak ode.
i da će da ju i raskine preko pisma. Reko joj je kako danas ima posla, da je pozvan na večeru kod engleskog ambasadora i da mora da ide. Ali kada je ušao u kola, Vikontesa je čula kako je rekao da ga voze kod gospodina Rošvida, a ne kod ambasadora i odmah je posumljala na najgore.
Napisala je pismo i poslala slugu kod Rošvidovih da mu ga dostavi što pre. U pismu zahteva da odmah dođe i da objasni zašto je lagao. Onda je primila Ežene i pitala ga zašto je došao pošto ne voli ovakve posete preko dana.
On joj je vrlo iskreno rekao kako je došao da traži njenu pomoć. Kako ima san da postane deo visokog društva ali da ne zna kako. Zamolio je rođaku da ga nauči kako to treba da se ponaša i šta treba da radi da bi uspe u ovom društvu.
Za početak tražio je da mu objasni zašto je ostavio tako loš utisak kod grofice de Resto. Zašto su ga odmah zamrzeli kad je spomenuo nekog čovjeka. čiču. Vikontesi je Ežen bio simpatičan i odlučila je da mu pomogne.
Dok su oni razgovarali došla je jedna njena prijateljica vojvotkinja Antoaneta de Lange i rekla Vikontesi de Bozian koju naziva imenom Klara kako je čula da će sutra da bude veritba gospodina da žida Pento i gospodjice de Rošvid. Iako je Klara verovatno znala da je ova vest istina, odbijala je da prihvati to i promenila temu. Rekla je Eženu da nastavi. On je ispričao šta se desilo.
Da je kod grofice bio jedan bedni starac koji živi sa njim u pansionu koga zovu Čiča Gorjo. Vojvodkinja De Lanže i Klara su onda počele da pričaju o tome ko je Čiča Gorjo i šta se desilo sa njim. Gorjo je bio običan čovek. Za vreme revolucije, kada je u narodu vladala glad, on je imao način da nabavi brašno po vrlo jeftinoj ceni.
i u ogromnim količinama, koje je onda preprodavao narodu po deset puta većoj ceni i tako se obogatio. Imao je dve čerke koje je mnogo voleo. Kako bi obezbedio svoju i njihovu budućnost, planirao je da ih uda za moćne ljude. Stariju Anastaziju je dao uglednom grofu de Resto, dok je mlađu udao za bogatog bankara, barona Denisenžana.
U Mirazim je dao po pola miliona franaka. a od ostatka novca za sebe kupio državne obveznice koje bi mu donosile 8 do 10 hiljada godišnje. Za vreme carstva grofovi su mu dozvoljavali da živi u njihovim kućama jer im je bila potrebna financijska pomoć. Ali nakon pada Napoleona država se stabilizovala i gorio je počeo da smeta obema kućama tako da ga grofovi više nisu voleli, a čerke počele da ga se stide.
Kako bi njima udovoljio, sam je odlučio da ode i tako se pre šest godina uselio u pansion Voker. Ežena je ova priča rastužila. Gorija više nije gledao kao bednog starca, već kao veličanstvenog čoveka.
Vojvodkinja de Lange je otišla, pa su Ežen i Klara ostali sami. Ona mu je onda otkrila još jednu tajnu i rekla da je to nešto što on može dobro da iskoristi. Grov de Resto je plemić. pa je zbog toga i njegova žena primljena u visoko društvo i predstavljena dvoru.
Ali njena sestra, Delfina Denisenžan, je žena jednog bankara koji se ne smatra plemićem, tako da nema pristup u visokom društvu. Ona bi sve dala da postane deo tog društva. Dolazak u salon Vikontese je prvi korak ka tome i to je nešto što Ežen može da iskoristi.
Ako mi je predstaviš... Posta ćeš njenome zimče i ona će te obožavati. Voli je posla ako možeš, a ako ne, onda je samo iskoristi. Kod gospodje de Resto su ti vrata za uvek zatvorena.
Zato kaži Goriju neka te odvede u kuću kod gospodje Delfine i neka vas upozna. Iskoristi to rivalstvo između sestara. Ja ti dajem svoje prezime kao vodilo za ulazak u visoko društvo. Nemoj ga osramotiti i vrati mi ga čisto. Ežen se zahvalio i rekao da je spreman da sve učini za nju koliko joj nešto treba.
Otiša je. Usput je bio ispunjen svakakvim osjećanjima i rđavim mislima. Smeta mu to što nema pare.
Misli kako će jednog dana da se osveti gospodji de Resto tako što ona ima da ga nađe u svim salonima. Naučit će da se mačuje i da gađe iz pištolja i ubit će njenog Maksima. Druga glava.
Oko pet popodne, Rastinjak dolazi nazad u pansion. Zgadilo mu se kada je video tu bedu i sirotinju. Suprotnost je bila suviše velika. Na ručku se Votren našali sa njim tako što ga je nazvao gospodine Markiže, ali on mu odgovara da u Parizu mora da imaš milijone da bi bio Markiz i da mu smeta ta šala.
Ja ste to orđavo raspoloženi zato što možda niste imali uspeha kod lepe grofice de resto, reče Votren. Zatvorila mi je vrata zato što sam joj rekao da njen otac jede za našim stolom. Kogod od sad bude dirao Čičagorija, imat će problema sa mnom.
Ovo je iznenadilo sve ukućane, a Gorio obori oči i okrenu se na stranu da ih obriše. Votren kaže da ako hoće da brani Čičagorija, da treba da ume da koristi mač i pištolj. Ežen odgovara kako će i to da nauči, a onda mu je rekao da ga je video sinoć kasno kako nešto radi.
Votren se naljutio i prestao da se raspravlja. Večera prođe u nategnutom raspoloženju. Ežen ode u sobu i poče da razmišlja o tome kako da što pre dođe do para. Napisao je pismo majici.
U pismu kaže da mu hitno treba 1200 franaka, da je pao u očajanje i može će izvršiti samoubistvo ako ne dobije te pare. Moli majku da uradi sve što može, neka proda stari nakit i sve što treba samo da mu nađe te pare. Onda je napisao pisma i svojim sestrama.
gdje traži da mu pošalju njihovu šteđevinu, ali bez da bilo komu porodici kažu. Postideo se zbog ovih pisama i zna da će da baci porodicu u još veću bedu, ali ih je ipak poslao jer je ubeđen da će da uspe i da će kasnije da im vrati mnogo više. Odlučio je i da pauzira sa fakultetom na neko vreme.
Preneće prvu godinu, a onda će da sve ispite od jednom dana kraju druge. To mu daje 15 meseci slobodnog vremena da... plovi po Parijskom okeanu. U sljedećih par dana odlazio je ponovo kod grofice de Resto, ali su ga odbili sva tri puta. Klara je bila u pravu.
Grofičina vrata su mu za uvek zatvorena. I Klaru je posećivao još par puta. Saznao je da je ona nekako uspjela da odloži ono venčanje Markiza da žida, tako da su oni i dalje zajedno, ali samo još kratko.
Onda je pokušao da nađe još neke informacije O životu Čičagorija. Gorijo je pre revolucije bio običan radnik u fabrici Rezanaca. Njegov gazda je nastradao u prvoj pobuni 1789. i Gorijo je otkupio njegovu radnju. Bio je odličan u poslu, strpljiv, vredan i istrajan.
Umeo je sve da predvidi i proceni pa je pravio ogromne pare, a od spolja je i dalje izgledao potpuno osrednje. Svoju ženu je voleo iznad svega i divio se njenoj prirodi, ali nakon sedam godina ju je izgubio i postao u dovac. Nije hteo da se ponovo ženi, a tu ljubav je prebacio na svoje dve čerke.
Radio je za njih sve i ispunjavo im sve želje, što ih je razmazilo. Kada su se udale, njegovim zetovima se nije sviđalo to što se i on i dalje bavio trgovinom, jer se to smatralo poslom za sirotinju. On je zbog toga odlučio da se penzioniše i prodao svoju radnju. Kupio je državne obveznice, a sav ostatak dao čerkama. Ali zetovi nisu promenili mišljenje i tako je Gorjo završio u pansionu.
Ovu priču je Rastinjak čuo od čoveka koji je kupio njegovu radnju. Kraj drugog dela. Treći deo, prva glava.
Početkom decembra... Jednog jutra Rastinjak dobio odgovor na pisma. Majka je pristala da mu da novac, ali kaže da se mnogo žrtvovala i neće moći ponovo da mu pomogne bez da zaduži celo imanje.
Morala je da proda svoj nakit. Samo je njegovoj tetki rekla za ovo, dok ostali ne znaju. Njegove dve sestre, Lora i Agata, su mu dale još 300 franaka, ali to je bila njihova cela ušteđevina.
Baš su se raspravljale o tome na šta da je potroše kada je stiglo njegovo pismo, nakon čega su se odmah složile. Svi u porodici ga mnogo vole i spremni su da se žrtvuju za njega. Ežen se rasplakao i osjećao čisto kajanje što je namučio svoju siromašnu porodicu. Čak se i razmišljao da li uopšte da prihvati taj novac.
Misli kako on nije ništa bolji od Anastazije, koja je isto tako zbog svoje sebičnosti izcedila Čičagorija. Ipak, Ežen je počeo da se osjeća mnogo moćno sada kad ima toliki keš u džepu. Sigurnije korača, ima više samopouzdanja, sve bi hteo i misli da sve može. Sišo je na doručak i krenuo da jede, a baš tad dođe poštar da mu donese novac.
On je hteao da mu da bakšiš od jednog franka, ali nije imao. Votren izvadi franak i dade ga poštaru umjesto njega, a onda je krenuo da ga zajebava kako sad ima keša da plati časove mačevanja i gađanja. Ežen mu se zahvalio, ali nije mu bilo jasno što je to uradio, kad u protiklih osam dana od one svađe na večeri oni uopšte nisu pričali. Svi u pansionu su čestitali Ježinu što je dobio novac.
On je odmah gospodji Vokjer dao 140 frana kada isplati dug koji je imao i pokrije Kiriju do kraja godine. Onda je uzao jedan franak i hteo da ga da Votrenu da mu vrati za ovaj bakšiš, ali Votren se naljutio i krenuo da ga provocira. Njih dvojica su se posvađali, a onda izašli ispred pansiona.
Stanari su mislili da idu na ferku. Votren se onda na trenutak vratio I kaže kako samo hoće da isproba svoj pištolj u dvorištu, ali gospodja Vokir mu je rekla da ne može da se puca u njenom pansionu. Votren je onda ponovo izašao, stavio ruku na Rastinjakovo rame i pitao ga, da li bi se uplašio kad bih ti dokazao da metu udaljenu 35 metara mogu uvek da pogodim bez problema. Ežen nije bio uplašen. Votren mu je onda rekao kako ne želi da se bori sa njim.
Već ga je izvao samo kako bi mogli da razgovaraju nasamo. Kaže kako je dvoboj jedna obična glupost i da se samo budala može prepustiti takvoj sreći. Iako je odličan strelac, on je u jednom dvoboju promašio iako mu je meta bila mnogo bliže nego na ovih 35 metara sa kojih se hvalio. A taj Tupson koji nije ni umeo da drži pištolj je uspeo da ga pogodi, ali srećom ga nije ubio. Pokazao je Eženu ožiljak od te rane.
Kaže mu kako mu se ne isplati da uči prava jer neće da postane bogataš pa čak i ako bude dogurao do državnog tužioca koji ne pravi ni 50.000 franaka godišnje što i nije neka cifra u odnosu na ovo što ima aristokratija. A dotleće da mu treba bar jedno 30 godina kao advokat, sudija ili tužilac od kojih svi prave samo po par hiljada godišnje. Ceo život ima da provede kod gospodje Voker i da bude čovek kao što je Poiré. Opisao je Eženov život sto posto precizno, kao da zna sve o njemu.
Kaže da je on bio isti takav i da zato zna kako mu je. Poštenjem neće ništa da postigne, mora da bude surov, okrutan i da gazi po drugima dok ne stigne do svog cilja. U suštini, reka mu je o društvu isto ono što i Clara, samo nekako mnogo iskrenije.
Ukoliko hoće da se obogati, najbrži način mu je da se uda za ženu sa velikim mirazem, a on ima plan i kako da to uradi. Predložio mu je da se uda za Viktorinu kojoj se već i sada sviđa. Ežen se začudio jer zna da je ona puka sirotica, ali onda mu je Votren otkrio svoj plan.
Njen otac, gospodin Tajfer, ima jednog sina koji će da bude njegov naslednik. Ali ukoliko tog sina izgubi... S obzirom da ne može da pravi još dece, bit će primoran da primi nazad svoju čerku Viktorinu koja će da postane njegova naslednica.
Daće ju i miraz od milion franaka, a ona će se onda udati za Ežena. Votren ima prijatelja koji mu duguje mnogo i može da mu traži da se pokači sa Tajferovim sinom i da ga na kraju ubije u dvoboju. Votren od Ežena za ovu uslugu traži 200.000 franaka od ovih milion što bi dobila Viktorina. On će lako to od nje da pozajmi jer će ona da ga voli i rado će da mu pomogne. Votren će sa tim parama da se iseli za Ameriku i tamo da kupi farmu i 200 crnačkih robova koji će da mu rade i stvore novo bogatstvo.
Ežen se zgadio kada je čuo sve ovo i video kakav je Votren čovek. Mislio je da se možda i šali, ali Votren mu je rekao da, hteo on ne hteo, društvo funkcioniše tako i da mu je bolje da ga posluša. Dao mu je 15 dana da odluči. Ežen se vratio nazad u pansion i razmišlja kako on ne može tako, kako ima da ostane plemenit i radit će dan i noć da uspe na pošten način. Dokazać je svima da može i tako.
Stigo je krojač koji mu je doneo odeću koju je on naručio nakon što je dobio pare od porodice. Kada se obuko i video da izgleda kao plemić, skoro da je zaboravio na svoju časnu odluku koju je upravo doneo. U sljedećih par dana Ežen i Čiča Gorio su se sprijateljili, ali između njih još nije bilo međusobnog poveravanja.
Gorio se pomalo uvredio kada mu je Ežen rekao da se Anastazija naljutila kada je spomenuo njegovo ime. Ubeđen je da ga njegove čerke puno vole i njihova ljubav je njegovo najveće zadovoljstvo. Ežen mu kaže kako bi voleo da upozna njegovu čerku, gospodju Denisenžan, a Gorio mu je rekao da će ona sljedećeg ponedeljka biti na balu kod marshala Kariljana. Ežen misli da preko Klare verovatno može da dobije pozivnicu za taj bal. Druga glava.
Sledećeg dana, Ežen je obuko novo odelo i otišao do klare. Ona je odbila da ga primjer je bila nešto zauzeta, ali mu je rekla da kasnije dođe na ručak. On se pomalo razočarao što ga je rođaka tek tako odbila.
To mu pokazuje da je visoko društvo stvarno surovo kako ga Votren opisuje. Došo je kasnije na ručak i zadivio se kada je video raskoš i u jelu i u posuđu. Onda bi pomislio na pansioni, zgadilo bi mu se. Razmišlja da se januaraj seli na neko drugo mesto i pobegne iz tog usranog pansiona, a i od Votrena, čija teška ruka sada pritiska njegovu dušu.
Na ručku je bio i Klarin muž, gospodin Debozean. Ona ga je pitala da li hoće večeras u italijansko pozorište, ali on je odbio, rekavši da ima obaveze. Predložio joj je da povede Ežena, koji je pristao da ide. Tako je i bilo, posle ručka se doše u kola i odoše u pozorište. Tamo je bila gospodja Delfina Denisenžan, a na drugoj strani i njena sestra Anastazija de Resto sa svojim ljubavnikom Maximom.
Delfina se Eženu odmah zasviđala i samo je buljio u nju, a i ona bi u njega povremeno gledala. Malo kasnije došlo je gospodin da žida i Klara je bila presrećna što ga vidi. Pitala ga je da li poznaje gospodju Nisenžan dovoljno dobro pa da može da upozna Ežena sa njom.
On je odmah uzeo Ežena pod ruku, doveo do gospodje Denisenžan i predstavio ga. Ovo je vitez Ežen de Rastinjak, rođak Vikontese de Bozean. Vi ste na njega napravili neobično snažan utisak, pa sam hteo da ga približim njegovom idolu.
On je otišao, a Ežen i Delfina su ostali sami. Vrlo brzo su se zaljubili jedno u drugo. Ežen je bio iskren i rekao je da živi sa Čičagorijom, kao i to da se njenoj sestri nije sviđalo kada ga je pomenuo. Delfina kaže kako njena sestra greši, da je Gorio za njih bio kao bog i da ga ona mnogo voli, ali da problem pravi njen muž i zbog toga je mnogo nesrećna. Ežen je pitao da li mogu da se vide neki dan pre bala kod maršala Kariljana.
A ona mu je rekla da je slobodna da dođe do nje. Primetio je kako ga je Anastazija sve vreme posmatrala i kad je bio sa Vikontesom i sa njenom sestrom. Misli da mu njena vrata možda više nisu zatvorena sad kad je vidjela da je i on deo tog društva.
Predstava se završila i svi su otišli. Ežen je ispratio Klaru do kola, a onda nastavio peške nazad u pansion. Bio je prezadovoljan kako je prošlo ovo veče.
Oseća kako je njegova popularnost u ovom društvu bustovana samo zato što su ga ljudi vidjeli sa Vikontesom. Kada je došao kući, pokucao je Čičagoriju na vrata. Prvi put ulazi u njegovu sobu.
Zaprepastio se kada je video ovaj Čumez u kome je Gorij oživeo. Stari bedan nameštaj i prljavština na sve strane. Izgledalo je kao neka ćelija u zatvoru.
Pitao ga je zašto živi tako dok njegove čerke imaju raskošne živote. Gori odgovara, ja sam srećan samo ukoliko su one srećne. Svuda čujem samo njihov glas. To da li ja živim bedno nije bitno.
Meni je toplo kad je njima toplo. Shvatio sam Boga tek kada sam postao otac. Kao što on voli ovaj svet koji je stvorio, tako ja volim svoje čerke.
Verovatno čak i više. Ežen kaže kako je danas bio u pozorištu i tamo se video sa delfinom. Preno je njene lepe reči i starac je zasijao od sreće. Kaže i da se zaljubio u nju i ona u njega.
Da će verovatno da raskine sa svojim ljubavnikom De Marseom i da bude sa njim. Gorija je ovo mnogo usrećilo. Ovaj dolazak Ežena bio je kao dolazak Andjela.
On ga je posle ovog zavoleo. Smatrao je da će biti bliži svoji čerki Delfini ukoliko ona zavoli Ežena. Sljedećeg dana, za vreme doručka, stanare je iznenadilo to kako je gorio odjednom drugačiji prema Eženu.
Sedi pored njega i pažljivo sluša svaku njegovu reč. Ežen nije mogo da izbaci iz glave onu Votrenovu ponudu, pa bi povremeno bacio pogled ka Viktorini. koja bi mu uzvratila isto tako prijatnim pogledom, davajući mu do znanja da joj se sviđa.
Votren ga pita kako se sinoć vratio i ježen odgovara peške. Votren kaže, ja se ne bih zadovoljio polovičnim uživanjima. Ja bih otišao kolima, sedeo u svojoj loži, a ne u tuđoj, i ne bih se vraćao peške. To je moje načelo, sve ili ništa. Ežen je otišao do Faksa samo kako ne bi sedeo u pansionu.
Tamo je našo druga Bjanshona, kome je iskreno rekao kako se osjeća. Kaže da ima rđave misli i ne zna šta da radi. U poređu je svoju situaciju sa događajima iz neke knjige koju su obojica čitali, gde neki čovjek ima opciju da se obogati tako što bi iz Pariza svojim mislima ubio jednog nevinog mandarina u Kini. Bianchon mu odgovara kako sreća potiče iznutra i da ne zavisi od toga koliko imamo novca, da može da se u potpunosti zadovolji i skromnim životom. Ežen mu se zahvalio na mudrovanju.
Bianchon mu je još rekao i kako je malo prespazio gospodju Michonne i Poirea kako se nalaze sa nekim nepoznatim čovekom, za koga on smatra da je prirušen policajac. Bianchon je otišao na predavanje. A Ežen se vratio kući.
Čičagorjo mu je rekao kako je stiglo pismo od Delfine upućeno njemu. U pismu ona Ežena zove na ručak kod nje, a posle toga da sa njom i njenim mužem idu u pozorište u njenu ložu, da slušaju italijansku muziku. Ežena trenutak pomisli, da li Delfina pokušava da ga iskoristi kako bi poboljšala odnose sa svojim ljubavnikom De Marseom. Čudno mu je što mu se tako lako nameće.
Ali svakako je odlučio da prihvati poziv. Ovaj de Marse nije delfinin muž, već njen ljubavnik kao što je Maxim kod Anastazije. Treća glava. Sljedećeg dana, Ežen se dotero i po njega su došla kola. Ukućeni su bili za stolom i razveselili su ga glupim povicima dok je izlazio jer je bio lepo odeven i išo da se vidi sa ženom koje je baronica.
Došo je u ulicu San Lazar gde živi Delfina i ušo u njenu prelepu kuću, punu skupih ukrasa sa stepeništem u mozaiku od mermera i slikama italijanskih majstora po zidovima. Ali Delfinu je zateko u očajanju, pitao je da mu kaže šta je muči, ali ona nije htela. Reko joj je da je voli i da je spreman i da ubije kako bi joj rešio uzrok patnje. Da mora da mu kaže, inače ima za uvek da ode. Ona je rekla svojoj sluškinji Terezi da će sada da uzme kola svog muža, a da njena kola ostavi njemu i da ručak odlože za kasnije.
Ona i Ežen su onda otišli u kraji Palais Royal, blizu francuskog pozorišta. Pitala ga je da li se ikada kockao, a Ežen je rekao ne. Super, znači poslužit ćete sreća. Evo ti sto franaka.
To je sve što ima ova tako srećna žena. Uđi u jednu kockarnicu i stavi ih na rulet. Ili izgubi sve, ili mi donesi šest hiljada franaka, pa se vrati i reći ću ti šta me muči.
Ežen je bio zbunjen ovakvim čudnim zahtevom, ali je ipak odlučio da posluša. Pitao je nekog prolaznika gde je najbliža kod Skarnica, a onda ušao u nju. Bez stida i srama, na zaprepašćenje redovnih posetilaca, on upita gde se nalazi rulet i kako se igra. Radnik ga je odveo do ruleta, a pratili su ih još neki ljudi koji su hteli da gledaju, očekujući da će Nubara da uradi nešto glupo. Radnik mu je objasnio da može da stavi pare na broj i da dobije 36 puta ako se padne taj broj.
Nastavio je da objašnjava i druge opcije, ali ježen uze i odmah stavi ceo iznos na broj 21, jer toliko ima godina. Mislili su da je ispao glup, ali onda se cela kladionica razdrala kada su vidjeli koliko ga je usrelo. Zaradio je 3600 franaka.
Radnik mu kaže da nosi te pare kući Jer se ovako nešto ne dešava dva put. Ali on uze i stavi ceo iznos na crvenu koja se pade. Zavidljivo su gledali ovog momka koji sada ima 700 i 200 hiljada franaka u džepu.
Radnik ga je sada praktično molio da prestane da se kocka dok još nije kasno. Ežen uze 200 franaka i časti ga, a onda se vratio sa preostalih 7000 kod delfine preneražen svojom srećom. Delfina je bila presrična kad je vidjela ovo i zahvalila mu se jer je ovo njen spas.
Onda mu je otkrila svoju tajnu. Njen muž gospodin Nisenžan ju i ne daje ni pet para. On plaća račune i sve obaveze, a njoj daje neku bednu sumu svakog meseca čisto da ima da preživi. Njen miraz od 700.000 franaka je uzeo za sebe.
Ona je do sada živela na svojoj ušteđevini i na onome što joj je davao jadni otac. Ali i to je sve potrošeno. Od skoro je našla ljubavnika de Marseille u kome je vidjela spas i očekivala da će onda je finansira, ali njemu uopšte nije stalo do nje i našo je drugu ljubavnicu. On joj je pozajmio šest hiljada franaka i sad joj to traži nazad, a do tada ona mora da ga služi.
Vratili su se kod nje kući i ona je odmah napisala pismo sa šest hiljada franaka de Marseille kako bi se najzadotkačila od njega. Dala je Sobarici Terezi pismo da ga dostavi. Preostali hiljadu je dala Eženu da zadrži.
Ručali su, a kasnije otišli u pozorište. Bili su sami, njen muž ipak nije došao, jer i on ima neku svoju ljubavnicu. Delfina Eženu otkriva surovu istinu da većina bogatih žena u Parizu živi ovako.
Od spolja bogate, ali iznutra nesrećne. I potpuno je normalno da se ljudi koji su u braku ne vole. i da imaju svoje ljubavnike. Uveče su se vratili njenim kolima, ona ga je ostavila negde u kraju, blizu njegovog pansiona.
Nije htela da mu da poljubac što je njega malo naljutilo. Rekla mu je da sačeka do ponedeljka kada budu išli na bal. Tražila je i da joj obeća da nikada više neće da uđe u kockarnicu.
Ežen se vratio u pansion i bio istovremeno i srećan i nezadovoljan. Srećan jer ga voli ovako lepa žena, A nezadovoljan jer neće moći da iskoristi njenog muža da stekne bogatstvo koje je planirao. Vrata Sobečića Gorija su bila namjerno stavljena otvorena, tako da je on ušao kod njega i spričao mu celu priču za delfinu. Gorio je bio jako tužan i ljut što mu je čerka nesrećna. Uopšte nije znao to.
Ljut je i što se Ežen kockao. Mogao je da proda još jedan deo svoje imovine da joj nabavi te pare. Tražio je od Ežena da mu da svoj prsluk. Jer su na njega padale delfinine suze.
Ežen mu je dao, a u džep stavio i ovih hiljadu franaka što mu je ostalo, jer mu je bilo žao čiče, nakon čega je gorio pustio suzu. Ežen je lego da spava i osjećao se ponosno zbog ovoga. Misli kako ima celog života da bude pošten.
Kraj trećeg dela. Četvrti deo. Prva glava.
U ponedeljak uveče, Ežen je otišao do klare koja ga je odvela na bal kod maršala Kariljana i upoznala ga. Delfina se obukla najlepše što je mogla, a svi mladići su sa zavišću gledali Ežena jer je upravo on sa njom. Dobio je poljubac koji mu je preksinoću skratila.
Upoznao se sa nekoliko žena koje su važile za otmene i dovio pozive u njihove domove. Osećao se jako uspešno. Misli da je postao deo visokog društva. Time se sutradan na doručku hvalio Čičagorju i ostalim ukućanima. Votren mu kaže da to njegovo uživanje neće da traje još dugo, jer mu za takav život treba bar 25.000 franaka godišnje, a on nema nikakve prihode.
U sljedećih mesec-dva, rastinjak se potpuno predao uživanjima. Skoro svako večer je izlazio sa delfinom, Večerao sa njom i ostajao do 3-4 posle ponoći, a budio bi se u 1 popodne. Grofica de Resto je krenula ponovo da ga prima u svoju kuću, a vrata su mu se otvorila i kod raznih drugih plemičkih porodica.
Jednom je sreo Bjansona koji mu je šaljivo rekao, dakle, ubili smo Mandarina, na šta je Ežen rekao, nisam još, ali je na izdisaju. On je mislio da se Ežen šali ne znajući da je to zapravo istina. Faks je skroz batalio, krenuo je da se kocka skoro svakog dana.
Na početku ga je sralo, tako da je majci i sestri poslao 1500 franaka i par lepih poklona, da im se oduži za pomoć koju su mu dali. Ali onda je krenuo da gubi i na kraju ostao bez para. Čak se i zadužio.
100 franaka je pozajmio od gospodina Dažida i još 100 od Maksima Detraja. Jedno veče pred kraj januara, on je večerao u pansionu. Trebao je da ide kod grofice de Resto, ali nije smeo da ode jer nije imao para da maksimu vrati dug.
Ponovo je počeo da razmišlja o Votrenovom predlogu i da gleda u Viktorinu. Votren je ovo primetio. Kada se večera završila, on se pravio da je otišao, a u stvari je stajao krišom u trpezariji.
Kada su skoro svi izašli, osim gospodje Vokjer i gospodje Kutir, Ežen je prišao Viktorini. Pitao je... Ukoliko bi se nekim čudom obogatila, da li bi i tada volela siromašnog dečka koji ti se sviđao dok si živela u bedi?
Ona je rekla da bi nastavila da ga voli, nebitno što je on i dalje siromašan. Odgovor je Ežena iznenadio. Votren izlazi iznenada iz trpezarije što ju plašilo gospodju Vokjer i kreće da zeza Ežena i Viktorinu kako njih dvoje treba da budu zajedno. Gospodja Kutirih je prekinula i otišla. vodeći Viktorinu sa sobom.
Votren onda kaže Eženu kako zna da je u dugovima i da mu je potrebna pomoć. Ponudio je da mu pozajmi tri i po hiljade franaka kako bi se izvadio iz Govana. Ežen je odbio. Votren je onda rekao kako ima čak godinu dana da mu vrati dug i to bez ikakve kamate.
Izvadio je menicu gde je napisao te uslove kako bi mu dokazao. Kaže kako je njemu prijateljstvo mnogo bitno i da ovo radi iz ljubavi Jer želi da mu pomogne da uspe u ovom svetu. Ežen se dvoumio i na kraju je ipak odlučio da potpiše menicu i uzme pare. Odmah se uputio grofici de resto jer je sada imao para i smeo je da se pojavi. Vratio je dug da židi i maksimu.
Posle se kockao i imao sreće pa je zaradio još neke pare. Odmah sutra ujutru je Votrenu vratio dug. Nije hteo da takvom čoveku ostaje dužan. Votren mu kaže da je sljedeći korak da započnu onaj njihov plan. Ežen kaže da ne želi to da radi, ali on odgovara da je samo pitanje vremena kad će da se predomisli.
Druga glava. Nekoliko dana kasnije, Poiré i gospodjica Michonne sede na klupi u nekoj botaničkoj bašti i razgovaraju sa istim onim čovekom za kog je Bianchon smatrao da je policajac. Bio je u pravu.
To je bio gospodin Gondiro, policijski inspektor u civilu. On kaže da u pansionu Voker živi jedan veliki kriminalac, opasan čovek izuzetnih osobina. Naziva sebe imenom Votren i namjerno živi u skromnom pansionu kako niko ne bi posumnjao na njega. Njegovo pravo ime je Jacques Collen, a u podzemlju ima nadimak Laži smrt, jer je imao nekoliko zajebanih situacija gde je za dlaku izbego da pogine.
Njegov pravi posao je da prima novac od raznih robijaša, daje ga pod interes, čuva ga i stavlja na raspolaganje beguncima ili njihovim porodicama. On radi kao poverenik u organizovanoj kriminalnoj grupi pod imenom Društvo 10.000. To je grupa velikih lopova koji se ne upuštaju u posao ako od njega ne mogu da zarade bar 10.000 franaka.
Odatle je i ime grupe. Žak Kolen je bogat i vrlo moćan čovek. Ima vrlo razgranate i tajanstvene veze u podzemnom svetu, a sve to radi iz nekog bednog pensiona u siromašnom delu grada.
Ministar policije, koga inspektor Gondiro naziva njegova preuzvišenost gospodin ministar policije cele kraljevine, titula koja se po areu naročito sviđa, je dao naredbu da se ovaj kriminalac najzadu hapsi. Ali pre nego što krenu u akciju, Moraju da budu sigurni da je Votren stvarno taj legendarni kriminalac laži smrt, a ne neki običan čovek. Ne mogu da rizikuju da pogreše.
Inspektor kaže da je Votren ranije bio robijaš i da bi trebalo na svom ramenu da ima žig od dva slova, jer su tada svi robijaši bili žigosani. Ukoliko Votren ima taj žig, to će značiti da je on laži smrt, ali kako je prošlo dosta vremena od tada, taj žig je verovatno izbledao i više se ne vidi. Inspektor će gospodjici Mišono dati neku tečnost koju ona treba da mu sipa u piće. Ta tečnost izaziva krvoliptanje.
odnosno pucanje crvenih krvnih zrnaca, i baca čoveka u stanje nalik srčanom udaru, ali je potpuno bezopasno i prođe posle kratkog vremena. Dok traje, njegov žig će postati ponovo vidljiv i gospodjica Mišono treba da mu pogleda rame da vidi da li su se pojavila slova, a onda da javi policiji rezultat. Inspektor joj nudi 2000 franaka ukoliko se ispostavi da je Votren zaista laži smrt, ili 500 ukoliko nije. odnosno ako se žig ne pojavi.
Gospodjica Mišono je pitala da li može 3.000 ukoliko jeste i ništa ukoliko nije, na šta se inspektor složio. Reko joj je da to moraju da urade sutra i da ima još danas da razmisli o tome. Inspektor je otišao, a gospodjica Mišono se razmišlja da li je možda pametnije da Votrena upozori na policiju.
Možda će joj on dati mnogo veću sumu zbog te pomoći nego što joj nudi inspektor. Nazad u pansionu, Ežen i Viktorina su vodili neki dubok razgovor. Delfina ga je dovela do očajanja jer on nema novca da podrži život sa njom, tako da se njegova duša prepustila Votrenu koji upravo dolazi i srećan je što ih vidi.
Viktorina odlazi u sobu, a Votren prilazi Eženu i tiho mu kaže kako sve ide po planu. Uspio je da napravi sukob između njenog brata i onog njegovog lika i oni će sutra da se pobiju u dvoboju. Nasled je gospodina Tajfera će pripasti Viktorini.
Ežen se zgranuo kada je ovo čuo i nije znao ni kako da odgovori. Dolazičića gorio i kaže mu kako ima dobre vesti za njega. Odveo ga je gore u svoju sobu da mu kaže. Reko mu je da je bio kod advokata i tužio delfininog pokvarenog muža što joj je uzeo miras bez da joj išta da.
Na kraju su se dogovorili da joj on plaća odštetu 36.000 franaka godišnje. Ona i Gorio su krišom iznajmili stan u ulici Dartoa, koja je odmah pored delfinine ulice San Lazar. Ežen može da se useli za tri dana i da tamo srećno živi, a iznad tog stana je jedna soba gde će živjeti Čiča Gorio, ako je Ežen okej sa tim. Tako će obojica da budu blizu delfine. Delfina mu je poslala i vredan sat sa zlatnim poklopcem na kome je bio izrađen grb rastinjaka.
Pored sata je bila i poruka gde piše, želim da ne prestano misliš na mene, i njen potpis. Ežen nije mogo da veruje, toliko je bio srećan. Čiča Gorio se rasplakao i zagrlili su se. Ežen kaže kako sada hitno mora da ode kod gospodina Tajfera da mu kaže da će njegov sin sutra nastradati u dvoboju i da to mora da se spreči.
Goriju nije bilo jasno kako Ežen zna za to, ali ga nije ni ispitivao. U tom momentu... u sobu ulazi Votren i zgleda da je čuo šta su pričali.
Pozvao ih je da siđu na večeru da on časti vino. Sišli su sva trojica. Kako su kasnili, morali su da sednu jedan do drugog. Kristof je doneo boce vina. Votren kaže da časti jer je uspeo da sredi neki dosta vredan posao.
Primetio je da ga gospodjica Mišono neprekidno gleda i reko joj da nemam na licu neku crtu koja vam se ne sviđa. Te me gledate tako prodorno i tako ispitivački. Recite, promenit ću je vama za ljubav.
A nakon toga je pustio neku ružnu šalu na njen račun. Ovo je nju uvredilo i ona se u tom trenutku odlučila da neće da ga upozori na policiju. Sada joj je bilo drago što ima da ga namesti i da ga uhapse.
Večera se pretvorila u veselje. Svi su se zabavljali i pili vino koje im je Votren dao. Nakon nekog vremena...
Ugućani su se napili, a naročito Čičagorjo i Ežen Nisu imali snage da ustanu, iako su znali da moraju Ežen samo što se nije onesvestio Votren mu je prišo i šapnuo kako on nije dovoljno lukav da se bori sa Čika Votrenom Čuo je kad je Ežen rekao da će da upozori gospodina Tajfera za dvoboj I rekao mu je kako neće da dozvoli da njegov plan propadne Ežen nije imao snage da odgovori To su bile posljednje reči koje je čuo pre nego što se komirao. Votren je u nekom trenutku krišom njemu i Čičagorju stavio nešto u piće. Ostalim stanarima nije bilo ništa čudno što su se uspavali.
Iako su popili samo po dve čaše, jedan je starac, a drugi redko pije, tako da im nije čudno. A i još neki stanari su se komirali kao i Domar Kristov. Votren je rekao kako ide u pozorište i pozvao gospodju Voker da krene sa njim. Poslaće kola po nju. Ona je pristala i krenula da se oblači.
Viktorina je prišla pored Ežena i njegova glava je pala na njeno rame. Zagrlila ga je i mazila po glavi. Votren je došao do Viktorine i uzeo njenu šaku. Reko joj je kako on ume da gleda u dlan i da vidi kako će otac uskoro da je zavoli, da će da postane bogata i da se uda za mladog i lepog plemića koji je voli. Došla je gospodja Kutira, Votren je otišao.
Viktorina kaže kako bi mnogo volela da Votren priča istinu. Gospodja Kutir kaže da to jedino može da se desi ukoliko njen brat bude ubijen. Viktorina odgovara da ne bi podnosila sreću koju bi neko platio životom i da bi u tom slučaju radije ceo život ostala ovakva nego da se usreći smrću svoga brata. Došla je debela kuvarica Silvija pa su njih tri zajedno odneli ježena u njegov krevet. Viktorina ga je lepo ušuškala i poljubila u čelo, a onda i ona krenula da spava.
Silvija je nekako Čičagorja dovukla do sobe i bacila na krevet kao neku stvar. Gospodjica Mishono i Poré su otišli do inspektora Gondira. Rekla je da prihvata njegovu ponudu i tražila taj napitak što treba da da Votrenu.
On joj je dao i kaže da će sutra da završe tu stvar. Opkoliće pansion i nadaju se da će laži smrt da se opire hapšenju jer će onda smeti da go ubiju na licu mesta. Na taj način izbjegavaju suđenje koje bi možda izazvalo dodatne komplikacije jer je laži smrt jako moćan čovek. Lakše im je da takvo kriminalca odmah obrišu. Treća glava.
Sljedećeg dana, doručak je kasnije jer su svi duže spavali zbog sinoćnjeg veselja. Votren je izašao iz pansiona rano ujutru. Gospodjica Mišono iskoristi ovu priliku da sipa onu tečnost u njegovu čašu. Došo je neki čovek i ježenu donao pismo od gospodje Denisenžan. U pismu kaže da je turna što se sinoć nije pojavio i da ga je čekala do dva ujutru.
Zahteva objašnjenje. Ežen je bio mamuran i zbunjen, ni sam ne zna šta se desilo sinoć. Reko je čoveku da prenese delfini da će da dođe danas. Votren se umeđu vremenu vratio i krenuo da doručkuje i pije kafu iz svoje čaše.
Dolazi Tajferov sluga i javlja Viktorini da je njen brat teško ranjen mačem u čelo i da verovatno neće preživjeti. Stanari su se uznemirili. Gospodja Kutiri Viktorina izađoše sa slugom. Ežen se uplašio i osetio krivicu. Votren mu kaže kako sreća dolazi u spavanju i da sve ide po planu.
A onda tresnu na pod kao sveća. Stanari su se još više uznemirili. Ežen je iskoristio ovu priliku i strčo iz pansiona. Silvija je otišla da pozove lekara, a ostali stanari su odneli Votrena u njegov krevet. Čičagorjo kaže kako ništa ovde ne može da im pomogne i da mora da ide.
Gospodja Vokir mu je rekla da Bogda crko kao pas stari sebičnjače, a onda je sišla dole da donese vodu. Sad su pored Votrena bili samo Poiré i gospodjica Mishono. Ona skinu Votrenu košulju i pljesnu ga po ramenu. Usred crvenog mesta od udarca zabeleše se dva kobna slova.
Ovaj čovjek je stvarno bio robijaš žak. kolen zvani laži smrt. Pomislila je da mu pretura po stvarima i uzme novac ako nađe, ali Poiré je rekao da to nije dobra ideja, nebitno što je to ukraden novac. Gospodja Walker se vratila. Votren je ubrzo krenuo da se oporavlja i budi.
Ežen je za to vreme šetao vrtom i uznemirio se jer je smatrao sebe za saučesnika u ubistvu Viktorininog brata. Nada se da je Votren možda umro i da tako neće da bude nikakvih dokaza. Sreće ga Bianchon i kaže da je u nekim novinama pod imenom Pilot, koje objavljuju vesti pre svih ostalih novina, pročitao da je Tajferov sin mrtav. Dakle, Viktorina je sada jedna od najbogatijih hudavača u Parizu.
Kaže Eženu da bi trebalo da iskoristi tu priliku, ali Ežen mu odgovara da nikada nema da se oženi sa njom. Spomenuo mu je i da se Votreno ne svestio nakon čega se Bianchon uputio ka pansionu. Dao je Votrinu neko sredstvo za povraćanje, a onda ono što je ovaj izbljuvao posla u laboratoriju na faksu da se vidi šta je bilo. Gospodjica Mišono insistirala da se to baci, što je samo pojačala Objanšonovu sumnju. Ežen se još šeta i misli o onome što mu je pričao Čiča Gorjo.
Sviđa mu se takav život i obećava sebi kako će da bude pošten i da se brine o Gorju kao o svom otcu. Onda se vratio u pansion. Svi su bili tu osim Gorja i pričali o stvarima koje su se danas izdešavale.
Bjanshon misli da postoji neka zavera protiv Votrena. Kaže kako je jučer čuo gospodjicu Mišono da govori o nekom gospodinu zvanog Laži Smrt. Ova reč pogodi Votrena kao grom iz vedra neba. On preblede i posrnu, a njegov pogled pade kao sunčani zrak na gospodjicu Mišono, koji se odsekoše noge, te ona klonu na stolicu.
Po ares tada između nje i Votrena da je brani u slučaju da je ovaj napadne. U tom momentu začuše se korac i nekih ljudi ispred. Uleće policija i rade raciju na pansion.
Votren je video da nema šanse za beg. Ulazi šef javne bezbednosti, prilazi Votrenu i puca mu pesnicu u glavu, od čega mu pada perika i otkriva njegovu kratku crvenu kosu, nakon čega ga je šef odmah prepoznao kao robijaša žaka kolena. Tražio je da ga skinu i pretresu, ali Votren se protivio jer kaže da ovde ima gospodje i da nema potrebe jer se predaje.
Gospodo, stavite mi lisice ili okove. Pozivam se na prisutne kao svedoke da se nisam protivio hapšenju. Priznajem da sam Žak Kolen, zvani Laži Smrt, osuđen na 20 godina robije u okovima.
Gospodja Voker nije mogla da veruje da je to čovek sa kojim je sinoć išla u pozorište. Ne uzrujavajte se, mamice. Zar je to nesreća što ste sinoć bili u mojoj loži? Jeste li vi bolji od nas?
Mi imamo manje ljage na ramenu nego vi u srcu, vi bolesni udovi trulog društva. I najbolji među vama ne bi mi se odupro. A sada, kome je izdao? Krene da gleda u stanara i zaustavi pogled na gospodjici Mišono.
Ti si me izdala, droljo! Ti si mi priredila onu navalu krvi, radoznalice! Samo da kažem dve reči i odeti glava za osam dana.
A vi što vršite pretres gore, gnezdo je prazno, odletele su ptičice još juče. A šta ste dali ovoj mišoneti? Hiljadu franaka? Ja vredim više kozo jedna. Da si me obavestila, dobila bi šest hiljada.
Da, šest hiljada da izbegnem ovaj neprijatni put koji će me stati prilično novca. Ali tvoja debilna glava se toga nije setila. Možda sam robijaš, ali u meni i dalje ima nečeg dobrog.
Ja nikada nikog nisam druknuo, gadu romatora. Pogledaj ih glupačo, oni mene gledaju sa strahom, a tebe sa gađenjem. Vi ste ovde bili veoma ljubazni prema meni za vreme mog boravka u ovoj kući i ja ću vam ostati zahvalan.
Zbogome žene, naša pogodba važi i dalje, ako je samo priznaješ, anđele moji. Ako ne budeš pri novcu, ja sam ti ostavio odanog prijatelja. U slučaju nevolje, obrati se tamo. I čovek i novac ti stoje na raspolaganju. A sada, zbogom svima.
Dok su ga vodili, Jacques Hollen upita šefa policije koga je prodao. Zna da je gospodjica Mišono bila samo mamac. Misli da ga je izdao neki lik zvani Svileni Konac. Pita šefa policije da mu potvrdi jer ne bi volao da taj lik strada zbog nekog drugog. Svi koji su se našli u pansionu su se pogledali međusobno i divili ovom čoveku koji je odveden.
A onda su poglede uperili na gospodjicu Mišono i shvatili zašto im je to lice bilo odavno odvratno. Zahtevali su da se ona istog momenta istera iz pansiona. Gospodja Voker je pokušala da se dogovori, ali niko nije prihvatao bilo kakav dogovor. Leti ili ona ili mi, rekoše stanari i ljudi koji plaćaju ručak u pansionu.
Razglasit ćemo da u pansion Voker idu samo robijaši i špijuni. Gospodja Voker nije imala izbora i isterala je gospodjicu Mišono. Ona se protivila jer je platila Kiriju do kraja meseca, a Ežen joj je rekao kako će oni svi da skupe pare da joj vrate to. Ona mu odgovara da brani nekog robijaša, na šta se Ežen naljutio i samo što nije krenuo na nju. Ona je na kraju otišla, a sa njom je otišo i gospodin Poiré, koga su svi krenuli da zajbavaju što je zaljubljen u nju.
Dolaze gospodja Kutir i Viktorina po svoje stvari. Kažu da je njen brat mrtav i da je otac primio kod sebe kući, a dozvolio je i gospodji Kutir da živi sa njima. Sada su od stanara u pansionu ostali samo Ežen i Čičagorio koji je upravo došao. Gospodja Voker je očajna.
Na ručku sada nije bilo ni deset ljudi. Od sedam stanara pala je na dva za samo par sati. Čiča Gorio povede Ežena u njegov novi stan.
Došli su kolima i Gorio je častio vozača deset franaka samo da što brže stigne, iako zna da je siromašan. U stanu ih je sačekala Delfina, koju je Ežen zagrlio i zaplakao od radosti. Pokazali su mu stan koji je bio površen.
prelep i raskošno sređen. Ežen se rastužio i rekao da ne može da prihvati ovo i rasmatra da ga ne zaslužuje. Ovo je rastužilo i Delfinu koja je na trenutak pomislila da je Ežen ne voli.
Čiča Gorjo mu je onda otkrio da će onaj proces sa advokatom i Delfininim mužem da traje dosta dugo. Više od pola godine. Ovaj stan nije plaćeno tih para. Gorjo je prodao veći deo svoje preostale imovine da bi izfinansirao to, bar dok ne stignu te pare.
Njegovi prihodi su pali na 1200 franaka godišnje, što sa kirijom njegove sobe iznadežen ovog stana dođe na nekad 2 franka dnevno. Živeće u teškoj oskudaciji samo da bi video Ežena i svoju čerku srećne. Ežen mu ništa ne duguje, ovo je sve poklon.
Delfina ga je zagrlila i izljubila, a Ežen je bio zgranut i posmatrao je ovog čoveka sa izrazom bezazlenog i iskrenog divljenja. Ručali su svi zajedno, a onda se zezali još neko vreme. Gorio je bio toliko srećan što je sa delfinom. Lego joj je pod noge i ljubio ih. Dodirivo i mirisao njenu haljinu kao da je neki mladi ljubavnik, a ne njen otac.
Delfina je kasnije Eženu rekla da će im on verovatno smetati ovde. Ežen tada nije osudio ove reči iako se u njima skrivao osnov najveće nezahvalnosti. Gorio i Ežen su se vratili u pansion na posljednju noć jer stan još nije skroz spreman.
Gospodja Voker je i dalje bila očajna. Razmišlja da otpusti domara Kristofa kako bi uštedila novac. Kada su joj Ežen i Gorio rekli da sutra i oni napuštaju pansion, ona je pukla skroz i krenula da plače i cvili. Silvija kaže da je... prvi put vidi da plače odkad je poznaje.
Pansion Voker je sada ostao prazan. Kraj četvrtog dela. Peti deo, prva glava.
Sljedećeg dana, nesreća gospodje Voker se nastavlja. Silvija kaže kako već tri dana nije vidjela njihovog mačora, tako da je izgleda i njega izgubila. Ežen pokušava da je teši i kaže kako će Bjanshon uskoro da ga zameni i da dođe u pansion.
Čuo je i da činovnik muzeja često priželjko je stan u kojem je bila gospodja Kutir. Dolazi poštar i donosi Eženu pismo od Vikontese de Bozean, gde njega i Delfinu poziva na veliki bal koji će da organizuje, ali ne i gospodina ni Senžana. Ežen je otišao do Delfine i pokazao joj ovo pismo, na šta je ona skočila od sreće. Najzad je postala izjednačena sa ostalim plemićima u Parizu.
Kaže kako će tamo da bude i njena sestra, da je čula neke glasine da se Maksim zadužio i da je Anastazija morala da proda svoje diamante kako bi mu pomogla. Ali ne veruje u to i očekuje da će da se pojavi na balu u svojoj lepoj haljini sa svim diamantima. Delfina kaže Eženu da se iz nekog razloga boji da je zbog ove srećene snađe neka strašna nesreća.
Malo kasnije, Ežen se vratio u pansion da zajedno sa Gorijom skupi stvari i da ga do sutra najzad napuste. Onda je otrčao nešto do faksa i ubrzo se vratio, bez da ga Iko primeti. I gospodja Voker je izašla negde, pa je Gorij omislio da je sam u pansionu. Ežen je u svojoj sobi našao nepopunjenu menicu koju je potpisao Votrenu onog dana kada mu je pozajmio pare.
Bacio je u kantu i srećan je što Votrena više nema. U tom trenutku dolazi Delfina u pansion i utrčava kod Čičagorija. Kaže mu da je u problemu.
Njen muž, gospodin Denisenžan, joj je rekao kako je sve pare koje ima uložio u neke poslove i da ne može ništa da joj isplati, čak i ako odu na sud. Zamolio je da ga sačeka dve godine da povrati pare i onda će da joj prepiše razne nekretnine u dvostrukoj vrednosti njenog miraza, a ako ga tuži, uništi će ih oboje. Zaplakao je i molio je da to ne uradi. Gorio kaže da to ne dolazi u obzir, da je on pokvaren čovek i da je laže.
On zato što je ulagao mora da ima neke harti od vrednosti ili priznanice. Hoće da istraži njegove poslovne knjige i da se uveri da je to nekretno. taj novac stvarno uložen. Delfina mu je onda rekla istinu o gospodinu Nisenžanu i gde je on zapravo uložio taj novac.
U pitanju je prevara gde on kupuje razne neke placeve. Neka preduzeća koja rade za njega u posle građevinare da na tim placevima zidaju kuće, ali im isplatu izvrše ne odmah, nego na rate tokom dužeg perioda. Kada se kuće izgrade, Ta pokvarena preduzeća onda padnu pod stečaj i na taj način izbegnu isplatu tih dugova.
Građevinari ostanu bez para, a kuće pripadnu gospodinu Nisenžanu. Na taj način se on bogati vršeći zločin nad sirotinjom. Delfina kaže i kako on nju nikada nije volao i kako je od uvek bio pokvaren čovjek.
Ni na samom početku nije bila srećna sa njim. Gorio pade na kolena kada je saznao da mu je čerka sve ovo vreme bila nesrećna. Nije znao šta da radi. Delfina mu kaže da ne pokušava još ništa, bar do preksutra, dok ne prođe bal kod gospodje de Bozéan.
U tom momentu u sobu kod Gorija dolazi i Anastazija. Kaže mu da je u velikom problemu. One glasine su istinite. Njen ljubavnik Maxim de Trai se zadužio do guše sa sto hiljada franaka.
I sve je to prokockao. Svi su krenuli da ga gone za pare, a on je postao žalostan i hoće da se ubije. Kako bi ga spasila, Anastazija je ukrala diamante koji pripadeju i njoj i njenom mužu i otišla kod pokvarenog zelenaša Gopsega da ih proda. Njen muž je popizdeo kada je saznao šta je uradila. Reko joj je da mora da mu prepiše svu svoju imovinu da bude samo njegovo, inače će da ubije Maksima.
Anastazija nije imala izbora i morala je da pristane na to. Delfina zagrli Anastaziju iako su se do sada mrzele. Gorio je još više, pao u oče i krenuo da plače.
Zašto ste se pomirile tek u nesreći? Ali to nije sve. Anastazija kaže da prodejom dijamanata nije izvukla svih 100.000 franaka.
Falio je još 12 da vrati Maksimove dugove, inače će onda završi u zatvoru. Došla je kod Gorija da mu traži tih 12.000. Gorio kaže da nema više novca, skoro je prodao dobar deo svoje preostale imovine kako bi obezbedio 12.000 za delfinu, kako bi mogli da srede Eženov stan. Ostale su mu još neke obveznice koje mu donose 1200 godišnje, kao i neko srebrno prstenje i pribor za jedenje. Taj nakit je prvo što je stekao u životu.
Kada je Anastazija čula da je Gorio dao 12.000 delfini, opet se posvađala sa njom. Sestre su onda razmenile teške uvrede. Gorio im se razdrao i pretio da će da se ubije ako odmah ne prekinu da se svađaju.
One su se onda zagrlile i ponovo pomirile. Rastinjak koji je sve vreme slušao taj razgovor iz svoje sobe, uze iz džubreta onu menicu od votre na koju je bacio i popuni je tako da iznos bude 12.000. Ulete u sobu kod Gorija i dade je Anastaziji. Kaže kako on svakako duguje Goriju toliko.
Anastazija umjesto da mu zahvali, krene da se dere na delfinu misleći da je ona znala da je Ežen tu i da namjerno nije htjela da joj kaže kako bi ona otkrila svoju tajnu pred njim. Sestre su se ponovo posvađale i sada razmenile još teže uvrede, a onda je Anastazija otišla. Gorio je bio presrećan što je Ežen spasio njegovu čerku, a on je samo stajao, poražen užasom ovog prizora. Nekoliko minuta kasnije, Anastazija se vraća i pada na kolena. Izvinila se svima za svoje ponašanje.
Onda je pitala Gorija da li može i onda joj potpiše menicu. On se složio i potpisao, nakon čega je ona samo otišla. Ežen se još više zaprepastio. Ona se vratila samo zbog potpisaća.
Otpisa, a ne zbog izvinjenja. Gorio se za nesvestio, a onda je krenula da ga boli glava i osjećao se loše. Nije mogo više da se digne iz kreveta.
Ežen je otpratio delfinu do kuće. Ona nije bila zadovoljna što je on dao pare njenoj pokvarenoj sestri. Maksim je kockar, on će vrlo brzo ponovo da upadne u dugove.
Dogovorili su se da večeras idu u pozorište. Ežen nije hteo da ostane kod nje, već se vratio u pansion jer se brinuo za Čičagorija. Došao je i Bianchon koji je pogledao starca.
Kaže kako je njegovo stanje jako loše i ukoliko ne prođe do sutra, verovatno će da umre. Uveče Ežen odlazi sa delfinom u pozorište. Kaže joj da je njen otac u teškom stanju, ali ona se ne brine. Kaže da je gorio jak i da će brzo da se oporavi. To se samo uznemirio zbog onog danas.
Kaže i da njoj više ništa nije bitno osim Eženove ljubavi. Njen otac je učinio nesrično, jer ju je razmazio i udao za Ološa. Rekla je i kako će Markiz da žida sutra da se oženi.
A da njegova rođaka još ne zna za to. Ima mnogo da se razočara kada se Markiz sutra ne pojavi na njenom balu. Vratili su se u Eženovi novi stan i sedeli do jedan posle ponoći. Delfina je otišla, a Ežen lego da spava. Sutra Delfina dolazi kod njega na doručak oko 12. Blejali su do 4 i tek tada pomisliše na Čičagorija.
Ežen kaže kako treba da ga dovedu ovde ukoliko mora da boluje. I ode do pansiona da vidi kako je. Gospodja Vokir mu kaže da su presedeli tri dana i traži Kiriju za još mjesec dana. Ežen odgovara da danas idu i da će onda plati za ta tri dana.
Bjansson kaže da mu se stanje pogoršalo i da sada samo čudo može da ga spasi. Kaže da je danas ponovo bila Anastazija, a da je nakon toga gorio negde izašo i odneo stvari iz svoje sobe. Ežen je ušao u sobu i pitao starca šta se desilo. On jedva skupi snagu da mu kaže. Anastazija je danas došla i rekla kako je za Vikontesin bal naručila neku zlatnu haljinu koja košta hiljadu franaka, ali pošto nije imala, zadužila se kod njene Sobarice.
Sobarica je platila, ali onda od grofa čula šta je Anastazija uradila i nije joj više verovala, pa joj traži da vrati pare pre nego što joj da haljinu. Ona je došla da Gorja moli za tih hiljadu franaka. On je uzao sav nakit i pribor što mu je ostao, kao i one posljednje obveznice, i sve to prodao gopsegu za hiljadu franaka.
Gorjo je srećan, iako više nema ni prebijenu paru. Kaže kako će Anastazija sutra u deset da dođe po pare i njen zagrljaj će da ga vrati u život. Počeće i ponovo da se bavi trgovinom kako bi zaradio pare za sebe, jer mu nije ostalo ništa. Ežen se rastužio i pomisli da je Gorio poludeo.
On i Bjanshon su prenoćili sa njima i negovali ga. Sutra u deset Anastazija nije došla, već je samo poslala slugu po pare. Ostali su sa Gorijom ceo dan, a u sedam uveče stiže pismo od Delfine gde zahteva da Ežen odmah dođe kod nje jer treba da idu na bal.
Ukoliko se ne pojavi u roku dva sata, nikada mu neće oprostiti. Ežen dolazi kod nje sav očajan i kaže joj da je otac na samrti i da možda ne bi trebalo da idu na bal. Delfina ne želi ni da čuje, razmišlja samo o balu i kaže mu da ide da se spremi. Pričat će o goriju kad se budu vratili.
Ežen je otišao, spremio se, a onda se vratio nazad kod delfine. Ponovo joj kaže da je pametnije da odu kod gorija, ali ona i dalje želi da ide na bal. Ežena je ovo razljutilo. S jedne strane je ljud što je Delfina ovako sebična prema ocu koji joj je sve učinio, ali sa druge strane je toliko zaljubljen u nju da će da joj oprosti to.
Reko joj je da je Anastazija juče bila i goriju iscedila posljednje što je imao, samo kako bi kupila haljinu. Delfina je zaplakala kada je ovo čula, ali se ubrzo smirila na pomisao da će da bude ružna na balu ako plače. Cela aristokratija Pariza se okupila kod gospodje de Bozéan i bila je gužva.
Svi su žurili da vide Vikontesu u času njenog pada, jer je potvrđeno da se danas Markiz de Žida oženio gospodjicom Rošvid. Ali Vikontesa de Bozéan se vrlo dobro držala i nije odavala ni bol ni ponos. Bila je skromno odevena, u beloj haljini bez ikakvog nakita i prosto spletenoj kosi. Stajala je ispred prvog salona i dočekivala goste.
Srećna je što vidi ježena. Odvela ga je u praznu sobu, a onda od njega tražila jednu posljednju uslugu. Da ode kod Rošvidovih, nađe Markiza da žida i da mu traži da joj vrati sva njena pisma, a onda da se vrati i donese ih u njenu sobu. Ežen je tako i uradio. Našo je Markiza koji ga je odveo do njegove kuće i dao mu jednu kutiju u kojoj su sva ljubavna pisma koja mu je Klara ikada slala.
Ežen se vratio i donao pisma u njenu sobu. Ona uze kutiju i baci je u vatru. Zaplakala je i zahvalila se Eženu na prijateljstvu. Poručuje mu da voli samo onu ženu koju misli da će moći zauvek da voli. Da ne vara i nijednu ne ostavlja kao što je Markiz nju ostavio.
Odkriva mu da planira da nakon bala u pet ujutru zauvek napusti Pariz. Otići će negde u Normandiju gdje će provesti ostatak života u samoći. Dala mu je neku kutiju za rukavice koju je mnogo volela. kao uspomenu na nju i rekla da je pokloni delfini ukoliko je iskreno voli. Nakon toga su sišli dole i bal se nastavio bez ikakvih incidenata.
Oko četiri ujutru svi su se razišli. Samo Ežen i vojvodkinja De Lanže su ostali i pokušali da ubede Klaru da ne odlazi. Ali ona je već odlučila da ode. Oprostila se od vojvodkinje svoje najbolje prijateljice koja kaže da povlači sve loše reči koje joj je ikada rekla.
Kaže joj i da je i ona nesrećna jer će i njen ljubavnik verovatno uskoro da je ostavi. Ežen se pozdravio sa Klarom posljednji put. Ona je zaplakala, a onda ušla u kola koja su je odvela.
Krenuo je peške nazad u pansion. Zateko je Bjansona koji nadgleda Čičagorja i kaže mu da se njegovo stanje još više pogoršalo. Ežen mu kaže da ide.
da će onda ostane da čuva gorija. Gledajući uspavano gorija, razmišlja koliko je u stvari surov ovaj život u visokom društvu. Kaže Bjanshonu ja sam u paklu i u njemu moram ostati.
Druga glava. Sljedećeg dana Bjanshon kaže da nema da živi ni još dva dana. Treba će im skupi lekovi kako bi ga održali u životu.
A ni jedan ni drugi nisu imali para. Bianchon je rekao Eženu da dobro prati tog bolesti i sve zapisuje. Otišao je do faksa da proba da ubedi doktore da mu dozvole da uzme te lekove za džabe.
Gorio je i dalje mislio samo na svoje čerke i buncao. U jednom trenutku nije prepoznao Ežena, što ga je rastužilo. Bianchon se vratio i kaže da su se neki doktori sa njegovog fakulteta zainteresovali za bolest, jer je u pitanju naučni slučaj.
i želi da mu Ežen pomogne da ga što bolje izuče. Zato mu je jutro sreko da zapisuje sve simptome. Ežen se pomalo naljutio na Bjansona kad je to čuo.
Znači da se on brine za Gorija zbog nauke, a ne zbog ljubavi. Ali Bjanson ga uverava da mu je stalo do starca. Gorio je krenuo da zapitkuje Ežena kad će da mu dođu čerke da ga vide, jer njihova pojava ima odmah da ga izleči.
Poslao je Kristofa da ode do njih i da im javi da im je otac jako bolestan i da želi da ih vidi. Kristof je otišao, a Gorio je onda pomislio da je možda bolje bilo da on ode lično do njih, nebitno što je mnogo bolestan, jer bi ih tako sigurno video. Kristof se posle nekog vremena vratio.
Anastazija je odbila da dođe jer se nešto svađala sa mužem. Delfina je spavala i rekla Sobarici da je nikako ne budi pre 12. Tako da je njena sobarica Tereza odbila Kristofa čak i kada je rekao da je njen otac umire. Kada je čuo ovo, starac se uspravi.
Ja sam prevaren. One me ne vole. Nisu me nikada ni volele.
Kada nisu došle do sada, neće ni doći. Znao sam da neće doći. Znam ja to već deset godina.
Pomišljao sam na to ponekad, ali nisam smeo da verujem. A da sam bogat, da sam sačuvao svoje imanje, da im ga nisam dao, one bi bile tu. Obasipale bi me svojim poljupcima, stanovao bih u nekoj lepoj kući.
Imao bih sve to, a ovako ništa. Ja sam ih suviše voleo, zato one mene ne vole. Da znaš kako su bile nežne i pažljive prema meni u prvo vreme posle udaje. Ručao sam sa njima i njihovim muževima koji su mi ukazivali poštovanje.
A zašto? Zato što im je izgledalo da imam još i manja. Ništa nisam govorio o svojim poslovima, pa nisu znali koliko imam.
Vodili su me kolima u pozorište i uveče sam ostajao kod njih do mile volje. Ali posle nekog vremena... Kada su vidjeli da ipak više nisam toliko bogat, krenuli su da me preziru i pod pritiskom muževa čerke su me izbacile iz svojih domova.
One su bile moj porok, ja sam ih naučio da me vređaju, ja sam to voleo, ja sam ih razmazio, bio sam uvek žedan, a nikad nisam pio. Idi, Ežene, po njih i dovedi mi ih, silom ako treba. Laži ih da imam milijone da im ostavim, odmah će doći. Samo da ih vidim, da dodirnem njihove haljine, njihovu kosu.
Gorio pade ponovo u nesvest. Ežen odluči da brzo ide do njegovih čerki. Sreće bjanšona koji će da čuva Gorija dok se ovaj ne vrati.
Kaže da im treba novac za lečenje. Ežen mu je dao svoj sat koji je dobio od delfine i rekao da može da ga založi za novac. Kod grofice de Resto sluga nije hteo da ga primi.
Kaže da je grof strogo naredio. Ežen je rekao da je hitno i da mora da ih vidi. Sluga je otišao i Ežen je dosta dugo čekao napolju.
Na kraju su ga najzad primili. Grof mu je rekao da ga boli kurac što gorije umire. Neće da pusti Anastaziju iz kuće dok mu ne prepiše celu i svoju imovinu.
Ežen je video Anastaziju na kratko koja je bila uplakana i izgledala kao da želi da umre. Rekla mu je da hoće da poseti tatu, ali da ne može zbog položaja u kojem se nalazi. Ona više nije slobodna žena. Ežen je onda otišao do delfine.
Ona se nešto razbolela, misli da ima grip. Rekla je da očekuje lekara i da će da dođe kod gorija čim se to završi. Primetila je da ga nema Eženov sat i pitala ga gde je.
Dao sam ga u zalog da bih mogo da se brinem o tvom ocu. Kada je ovo čula, Delfina se rasplakala. Otišla je do svog stola i uzela neku kesu sa novcem, gde je bilo oko 70 franaka.
To su bile njene posljednje pare. Dala ih je eženu i rekla je da ide, da će ona da dođe uskoro. Rekla je Terezi da pozove njenog muža da dođe.
Hoće da pozajmi pare od njega, jer joj više nije ostalo ništa. Ežen se vratio u pansion, srećan što će bar jedna čerka da poseti Gorija. Kada je došo, tu su bili lekari i neki hirurg koji je pokušavao da spasi Gorija, ali kaže da ipak nema nade za njega.
Doktor kaže da bi trebalo da se obuče u čisto i da mu se promeni posteljina. Ežen je sišo kod gospodje Voker da joj traži posteljinu. Ona mu je rekla da, ukoliko mu da, da će tu posteljinu da izgubi jer će verovatno sa njom i da ga sahrane.
Tražila mu je 200 franaka za to i za dug koji su imali oni Gorio. Ežen se vratio gore i od Bjansšona tražio pare koje je dobio od sata. Ostalo je 360 franaka. Dao je gospodji Voker 200 da pokrije dug.
Ona je onda rekla Silvi da ide da donese čaršafe iz neke sobe, najgore koje je imala, jer za mrtvaca ne treba ništa bolje. Gorio je buncao kako hoće neki medaljon. Lekari su mu malo pre skinuli taj medaljon koji mu je visio oko vrata i stavili ga na sto. Ežen ga uze u ruke. Na jednoj strani medaljona je bilo ispisano Anastazija, a na drugoj Delfina.
Unutra su bili pramenovi njihovih kosa, vrlo meki jer su isečeni kada su one još bile male. A verižica je ispletena isto od kose koja je izgleda pripadala njegovoj ženi. Ežen mu je stavio medaljon oko vrata i starčevo lice dobi izraz radosti. Krenuo je da doziva svoje čerke nadimcima Nazi i Fifina.
Nadimcima kojima im se obraćao još od detinstva pa sve do sada. Silvio je došla da promeni posteljinu. Ežen i Bjanshon su podigli gorija kako bi ona mogla da izvuče stare čaršafe. Dok su ga držali, on ih uhvati za kosu i reče, ah, anđeli moji.
To je bilo posljednje što je izgovorio. U tom momentu najlazi delfinina Sobarica Tereza. Kaže da se delfina posvađala sa mužem kad mu je tražila pare i da joj je sada mnogo loše. Lekar je sa njom i ne može još da dođe.
U sobu je onda utrčala Anastazija. Kaže Eženu da je uspjela da pobegne od svog muža kako bi vidjela tatu. Rasplakala se kada je vidjela da je zakasnila.
Uzela je očevu ruku i poljubila je, molila ga je da mu oprosti za sve. Kaže kako je nju Maksim zajebao i pobego sa nekom ženom sa kojom je varao, a njoj ostavio još neke dugove. Morala je sve što ima da preda mužu.
Sada je izgubila i oca i više nema ništa. Htela je i ona da umre, kako bi mogla da ga voli i neguje u smrti. Priznala je sebi i ježenu kako nije umjela da ga ceni i da mu je samo zadavala muke.
Anastazija i Tereza su otišle kod delfine, a Ežen je sišo dole na ručak. Stanara je bolelo dupe što je gorio preminuo i niko nije bio tužan. Rekli su da je i bolje po njega što je umro, a onda nastavili da jedu, da se smeju i zabavljaju kao da se ništa nije desilo.
Eženu i Bjanshonu je ovo izgledalo užasno pa su izašli. Otišli su da prijave Starčevu smrt i da organizuju sahranu. Raspitali su se u crkvi koliko će sve da košta, a Rastinjak je onda poslao pisma grofu de Resto i baronu Denisenžanu da je njihov tast preminuo i da pošalju novac za sahranu. Sljedećeg dana odgovora nije bilo.
Ežen je onda otišao lično do njih, ali nije bio primljen. Gospodin Denisenžan nije hteo da ga primi niti da mu dozvoli da vidi delfinu, što je njega rastužilo. Ežen je napisao pismo i predao vrataru da da delfini, u kojem traži bar neki dinar za sahranu, ali vratar je pismo dao njenom mužu koji ga je samo bacio u vatru. Kako niko nije hteo da ih finansira, morali su sami da plate sahranu.
Ežen je bio ljuti tužan i rekao je da se na grobu ureže poruka, ovde počiva gospodin Gorio, otac grofice de Resto. i baronice Denis Saint-Jean, sahranjen o trošku dva studenta. Kupili su neki budjavi jeftini kovček koji je Bianchon našao u svojoj bolnici. Kovček sa lešom je postavljen ispred pansiona na dve stolice. Bianchon je otišao do crkve da plati najjeftiniju moguću sahranu od 70 franaka, a onda je morao da ostane u bolnici, tako da nije mogo da prisustuje sahrani.
Javio je pismom Rastinjaku da je opelo bilo preskupo, tako da ga nije kupio. To je bila sirotinska sahrana, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja i rođaka. Pre nego što su krenuli, Ežen primeti da gospodja Voker drži onaj medaljon što je gori onosio. Naljutio se kada je video da ga je uzela, a ona je samo rekla, pa ne misliš valjda da ga sahraniš sa njim, a on je baš to i hteo. Otvorio je kovčeg i spustio medaljon na starčeve grudi.
Kola su krenula ka groblju. Pored dva momka iz pogrebnog preduzeća, u pratnji su bili samo Ežen i Kristof, koji je jedini mislio da ovom čići treba da oda posljednju počast, jer je uvijek bio dobar prema njemu, a i često mu davao napojnice. U jednom trenutku se pojaviše dvoja kola sa grbovima grofa de Resto i barona de Nisenjana. Ali su bila prazna, ni traga od čerki ili njihovih muževa.
Nakon kratke molitve, sluge sa kolima odoše, a ostali su krenuli na groblje. Dva grobara zakopaše Kovčeg. Jedan je tražio bakšiš, ali rastinjak nije imao, pa je zamolio Kristofa za jedan franak.
Obuzela ga je Tuga i Kristof je otišao kada ga je video takvog. Ežen je neko vreme ostao sam pored groba i plakao. Groblje je bilo na brdu i imalo dobar pogled na Pariz.
Pogled na onaj otmeni svet u koji je hteo da uđe. Pogledao je na grad i obratio mu se. A sad je na nas dvoje red. Onda se uputio kod delfine na ručak. Kraj knjige.
Karticu sa likovima možete preuzeti sa linka iz opisa. Hvala što ste slušali i udarite subscribe za još prepričanih knjiga. Do vidjenja!