Kuda dalje? To vam ne bih znao reći. Ne bih vam čak znao ne reći ni ko smo to mi, ali pretpostavljam da je taj nomadski ja ono što se obično naziva dušom.
Ona se stalno materializira. Rađa u novom tijelu koje napušta nakon smrti i onda čeka novu priliku. Tako po prilici zvuči priča o reinkarnaciji. Ali zašto se ona zbiva? Možemo li uopće dokazati da se zbiva?
I što nam sve to govori o prirodi svijeta oko nas? U stvari onoga iznad nas, prije nas i poslije nas. Svakako, na Sklijskom smo u terenu između mistike, religije, neobičnih fenomena koji dokazuju da se tu doista nešto zbiva i niz zatejanstvenih pojmova kao što je karma.
Ali, baš nam takav teren odgovara ovdje, na rubu znanosti. Dobar večer. Gospodin Kronoslov Đurđević je astrolog koji se godinama bavi proučavanjem starih ilinskih tekstova te autor cijelog niza knjiga kao što su Misteri vremena i prostora, Reinkarnacija, Karma, Vecka, Kozmologija i druge. Danas je urednik tri časopisa o zdravlju, ezoteriku sa alternativna medicina.
liječenje biljkama i bilje i zdravlje. Gospodin Predrag Darabos je profesor filozofije i knjiženih koji je napisao četiri knjige, također i je i voditelj udruge Forza Kundalini. Za početak je ključno pitanje na čemu se zapravo...
temelji transmigracija duše? Ili inkarnacija? Baš tako.
Prije svega, prije nego što odgovorim na te pitanje, jako je važno shvatiti zapravo smisao života. Vedeo pisao je da je smisao života neprestana evolucija duše, to jest razvoj njene svijesti. U svemiru u kojem živimo vlada 36 tatv ili zakona ili istina. Jedan od tih zakona je zakon karme. On je je negdje spadao pod 8, pod broj 8, i taj zakon karme uređuje znači sva zbivanja, sva kretanja živih bića u ovom maternom svijetu.
Zapravo vrijeme, znači kroz zakon karme, upravlja o svim mogućim akcijama, reakcijama, uzrocima i posljedicama u maternom svijetu. Definicija zapravo karme koja je usko povezana sa reinkarnacijom je da je karma univerzalni zakon prava. Hvala vam. Karbu se ne smije shvatiti kao zakon kažnjavanja, nego kao zakon izravnavanja, znači, onih naših posljedica koje smo mi počinili u našim životima. Zašto ste u jednom prethodnom razgovoru prije kojeg jedan spominuli zakon karme, usporili ste ga sa zakonom magnetizma, bilo tu još nekih paralela sa svijetom kompjutera koji nam je svima blizak?
Zato što sve naše djelatnosti stvaraju određenu karmičku masu. Karma je, kao što sam već rekao, osmi zakon u ovom svemiru koji ima te magnetne odlike, što znači da se karma kad se nakuplja našim djelatnostima, ona djeluje po sistemu, znači dobro privlači dobro, loše privlači loše. I zbog toga sve dok se karma ne demagnetizira, mi ćemo nepristano morati se seliti iz jednog tijela u druga. postoji određena magnetna privlačnost te karmičke mase svih naših djelatnosti koja je pohranjena, kasnije ćemo govoriti u tome, u našem subtilnom tijelu.
I sve dok se ona ne demagnetizira, postoji vjerovatnost da ćemo se ponovno i ponovno rađati u matinom svijetu. Drugi ključni pojam koji se pojavljuje je duša. Rekli ste da se tisućećima godina lome koplja oko duše, na dušama. Da. Kako vaše mišljenje?
Što zapravo na kraju ta duša koju svi pričaju jest, ukoliko se možemo osloniti na stare izvore? Da, svakako oslonjenje na autoritete je jedan vrlo važan i vjerodostajan način stjecanja vjerodostanog znanja. Cijela povijest filozofije teologije je zapravo fokusirana ako pitanja prirode duše, što je to duša.
I možda ovako kratko informativno za naše gledatelje. Kao jedan pregled. koji je pregled duše, odnosno pregled pregleda i pogleda o duši, možemo reći da postoje generalne neke koncepcije, naprimjer, moderni znanstveni pogled zapada, surrevenog duša, uopće ne postoje, da je to zapravo manifestacije duše poput svjesnosti su zapravo samo jedan najviše evolucijski korak u razvoju materije.
To znači u jednom trenutku materija je dovoljno razvijena da proizvede svijest. Do sad, naravno, u priluđu nije poznato, ali to je zapravo jedna teorija na kojoj se slanja egzaktna znanost Zapada. Dok s druge strane, naravno, imamo i učenje i gledanje o duši kao vječnoj duhovnoj substanci koja je neumiruća i koja, naravno, u svojom pokušaju evolutivnog usavršavanja prelazi iz jednog tijela u drugo.
doći do te odgovarajuće svjesnosti koja bi omogućila konečno slobođenje. Znači duša teže slobodi, ovo materno tijelo nije zator sam po sebi, nego je možda neka odgovorna ustanova u kojoj mi možemo proučiti. Ili možda vikendice. Ili vikendice. Nekom je bolja, nekom je slabija, nekom je brže ostari, nekom je kasnije, ali generalno to je upravo jedna vrsta.
oruđa ili mogli bi smo reći čak i vozila kojim duša na svom dugom, dugom potovanju ide ka sršenstvu. A što smatrate najvjerodostojnim izvorom koji poučava o duši? Gdje mislite da se kriju najtočniji podaci? Da kako?
To je pitanje koje je sasvim korekno jer postoji mnoštvo... izvora znanja. I u tom mnoštu izvora znanja osoba se treba definitivno upustiti u takvu potrebu koja je moguće da dođe do pravih rezultata.
U onome što se... sam ja izučavao i čime se sada bavim, vetska literatura nudi doista jedan ogromno znanje o priljude duše i ne samo o priljude duše, nego o svim osnovnim pitanjima koje ćemo vjerojatno i kasnije govoriti. Kod spomenu reinkarnacije spomenuli ste i izraz anatomija tijela, pritom pretpostavljeno niste mislili na kosti, krv i druge organe. Što ste zapravo moramo znati o anatomiji tijela i kojih tijela da bi mogli razmišljati o pojma kao što je reinkarnacija? Bhagavad Gita nam govori o osam energija, osam materijalnih energija koje tvore ovo materijalno tijelo.
Ukratko, kad bismo htjeli reći samo o anatomiji tijela, možemo ga podijeliti na grubo fizičko tijelo i na subtilno tijelo. Međutim, tu postoje puno podpodjela. Pa možemo reći da ovo grubo fizičko tijelo, pa postoji jedno tijelo koje se naziva prana tijelo, pa postoji tijelo koje je građeno od etera ili prostora, pa postoji tijelo koje je građeno od uma, mentala, mentalno tijelo, intelektualno tijelo, kauzalno tijelo i onda dolazimo tek do duše. To znači sva ova tijela koje smo nabrali su na neki način prekrivači, materialni prekrivači transcendentalne duše. I znači ključna stvar je um, jer um je zapravo, da tako kažemo, link ili interfejs između same duše, komunikacije duše sa materijalnom tijelom.
Sva komunikacija duše ide preko um. preko uma i znači svi podražaji, sve slike ovoga svijeta, djelovanja itd. idu iz fizičkog tijela preko uma, znači do duše. Ali um je ključan zbog toga zato što um se dijeli na dva dijela, na podsvjesni i svjesni dio. U tom podsvjesnom dijelu zapravo postoji skladište svih naših utisaka koji se nazivaju u vedama samskare.
Te samskare su zapravo kao karmičko sjeme i one imaju svoju određenu vibraciju. Nalaze se u takozvanoj karma šaji, znači skladištu podsvjesnog uma. I u trenutku kada dolazi do rasta sjemena zbog određenih uvjeta u našem životu, to karmičko sjeme se propušta kroz živčani sustav. I dolazi jednostavno, znači na grubu fizičku razinu gdje privlači svoju posljedicu. Dobro, to je inače zamisao o reinkarnaciji.
Svakako je privlačna, barem meni, uvijek pruža priliku za drugu šansu. Nekad to baš nije sasvim dobro, ali ovdje na Zapadu u svom slučaju nismo skloni vjerovati pričama. Trebaju nam dokazi. I uvijek imamo više pitanja nego što je odgovora.
Jednak broj ih nije niti kod Mateja Crnogaća. Reinkarnacija je sastavni dio mnogih drevnih istočnačkih religija. Najcivilizacija skeptična prema ovom fenomenu, ali ipak postoje istraživači koji pokušavaju pronaći određene tragove i dokaze.
Mislim da najjači dokaz pružaju slučajevi kad se posve malina djeca, obično prije svoje četvrte godine, spontano sjećaju svojih prošlih života. U nekim su slučajevima obitelji čak i zabilježili određene djetetove tvrdnje i izračene informacije prije nego što su one uopće provjerane. Primjerice, tipično je da djete navodi svoje pravo ime u prošlom životu, imena svojih rođaka, uzrok svoje smrti itd. Mnoge su takve slučaje. slučajeve istraživači dokumentirali tako što su otputovali u određeni grad i doista pronašli dokaze kako je takva osoba u istinu postojala i odgovarala opisu kojeg je dijete dalo.
Naravno, ovo je jedan jednostavan primjer kako istraživači dolaze do dokaza za svoje tvrdnje, no najčešće je u praksi situacija bitno drugačija. Istraživanje reinkarnacije je krajnje komplicirano. Ima slučajeva kada dvoje djece tvrdi da su živjela...
isti prošli život i kad oboje nude vrlo detaljne podatke. Bio je jedan takav slučaj u Libanonu. 40. godina prošlog stoljeća čovjek imenom Abraham Buhamsi poginuo u nesreći u kojega je pregazio kamion.
Nekoliko godina kasnije rodio se dječak u nekom drugom gradu u Libanonu i sjećao se svog prošlog života kao gospodin Buhamsi. Opisao je nesreću u kojoj je čovjek stradao itd. Dakle, tu imamo slučaj u kojem se u istinu čini da je dječak bio reinkarnacijom. Reinkarnacija gospodina Buhamsija.
Međutim, mnogo godina kasnije, rodio se još jedan dječak koji se također sjeća o te nesreće. Tvrdio da je on gospodin Buhamsi i iznosio dokaze koji su još više čudili. To je vrlo neobično.
U tim se slučajevima događa nešto čudno, ali možemo samo nagađati je li to reinkarnacija ili ne. Može se zaključiti kako pojava pojedinih slučajeva reinkarnacije ovisi o religijskim i kulturološkim doktrinama određenog područja. Tako da najviše zabilježenih i opisanih slučajeva nalazimo u Indiji.
Za to možda postoje vrlo jednostavni psihološki razlozi. Možda se u kulturama gdje se naučava reinkarnacija, samotvorenije izvješćuje o takvim slučajevima. Možda je onda uobičajeno da o tome pišu novine i sl.
Ako se dijete u Sjedinjenim državama ili u Engleskoj sjeća prošlog života, vjerojatno će ga kazniti zbog laži i slučaj se nikada neće razviti. A u kulturi koja podupire vjerovanje u reinkarnaciju, moguće je da se o takvim slučajevima jednostavno lakše govori u javnosti i da se takve vijesti ondje lakše šire. Ključnom svečinjenicom namječe vjerovanje u sam fenomen reinkarnacije. Pitati nekoga vjeruje li u reinkarnaciju, vrlo je slično pitanje vjeruje li u Boga. Kad god pitate ljude vjeruje li u Boga, većina će vam reći, na to je pitanje vrlo teško odgovarati.
govoriti. Na što mislite kad kažete Bog? Mislim da je isti problem s reinkarnacijom. Mnogo je različitih objašnjenja tog fenomena.
Naprimjer, budistička koncepcija ponovnog rađanja vrlo je različita od hinduističke. Zato je veoma teško odgovoriti na to pitanje. Mislim da postoje vrlo dobri dokazi da se neka djeca i odrasli sjećaju života ljudi koji su živjeli prije njihova rođenja.
Je li to u istinu reinkarnacija? To ne znam. Vrlo sam zbunjen posljećim dokazima. I nisam došao ni do kakvih čvrstih osobnih zaključaka u bezi s time. Eto, gledali ste dvije knjige, Reinkarnacija, jedno njih je Misteri stvarnosti vremena, među njima je karma, nemate joj ovdje.
Međutim, taj ključni izraz karma, na među se pitanjem gdje je ona zapravo zabilježena, postoji li ljudi na ovom svijetu koji tvrdili? da ju vide. Ako ju vide, kako izgleda, kako ju opisaju?
Pa sveti ljudi koji se nazivaju rishi u Indiji opisali su zapravo, zapisali u vetskim spisima kako izgleda karma. I karma, ona je izgleda kao želatinasta plazma koja pulsira unutar subtilnog tijela. I značajno je reći da osobe koje se bave duhovnom praksom, znači prakticiraju duhovni život, da njihovo subtilno tijelo svjetli i ta svjetlo se može vidjeti u očima. Dakle, svjesnost i svjetlo nečijeg tijela je vidljivo u očima, a recimo kod ljudi koji se ne bave duhovnom praksom, vidjet ćete da su očidni.
daleko tamnije i recimo ta masa te karme u njima je vrlo tamne boje, tamnih nijansi. Stoga, znači, duhovnom praksom jednostavno se dešava to. Da se ta karma, ta kritična masa te karme demagnetizira.
Jer karma zapravo stalno pulsira unutar našeg subtilnog tijela, ona ima svoju vibraciju. I zbog toga, zapravo zbog te vibracije i privlači sebi... odgovarajuću posljedicu. Sve dok se ona, znači ta vibracija jednostavno ne demagnetizira, stano će privlačiti svoju posljedicu i zbog toga vede govore o duhovnoj praksi koja i načinu kako da se karma uništi zapravo demagnetizira. što kaže Rishi?
Gdje se ona recimo točno nalazi ako možemo pričati o našem tijelu materijalnom? Da li u crcu, u glavi? Da, naš svijet je svijet tri dimenzije, ali zapravo kada duša sa subtilim tijelom izađe izvan ovoga tijela, više ne živi.
u tri dimenzije nego zalazi u polje četvrti dimenzije. Stoga ovako kruto govoriti u okvirima tri dimenzije, točno gdje je locirana, um nije tako ograničen kao što ovo materijalno tijelo, ograničeno sa tri dimenzije, ali uglavnom, znači u samom subtilnom tijelu, znači se nalazi karma, kao što smo već rekli, ona je pohranjena u karmaša ili skladištu, podsvjesnom. Dijela uma. Spominuli ste da smo zagušani gomilom literature o reinkarnaciji.
Pod svi imena mislim vaše knjige. Tu su razli ezoterski aspekti. To je zapravo jedna cijela ogromna guža u šestnasteljicu vlada.
Tu imamo... istraživanja, Ramona Moody-a, život poslije života, tuneli, anđeli, svakakva razne religije na drugi način opisuju iskustva bliska smrti koje su najbliže koliko mi možemo dohvatiti drugu stranu. odnosi tog našeg finog tijela, duhovnog svijeta i što možemo uzeti za, možda istinito po vašem mišljenju, iz cijele te nakupine, gužve ideja, koncepata koji se međusobno sukobljaju.
Iza mnogo njih stoje zapravo i vrlo, na neki način čak mogli bi se reći i dokazi da se nešto zaista zbiva, međutim... Da, mnogi ti koncepata su zapravo i prilično komplementarni, premda na prvi pogled ne mora tako izgledati. Na koje mislite, na primjer?
Paracimo. postoje je cijeli skup teorija o reinkarnaciji koja dolaze iz Tibeta ili Indije, možda tih jugoistočnih azijskih zemalja koje imaju mnogo sličnosti, premda recimo sami sustavi teozoski i filozoski nisu isti. Naprimjer, budisti, hinduisti, tako zvani i tako dalje.
Ono što si me pitao... Možda bih iskoristio prihod da se nadovežem na gospodina Đurđevića, jer taj koncept subtilnog tijela i u odnosu na dušu je vrlo važno da pojmemo to, da razumijemo to, jer često se brka, ljudi često brkaju um. i dušu.
Um je zapravo alat. To je zapravo jedan generalni konglomerat raštih vrsta subtelnih tijela koji su složeni u jednoj. Mi to nazivamo jednostavno um. Ovo što je je Kruno rekao, ta karma, ona je počio u karmašaj. Karmašaj, nakupina karmašaja, to su zapravo naše samskare.
Samskare to su otisci ili utisci, dojmovi koji su kristalizirani unutar našeg subtilnog tijela. I oni predstavljaju nešto kao pasivne, zaleđene slike, memorije različitih činova, djelovanja, ideja, koncepcija koje su duboko u nama, kojih mi nismo svjesni, ali koji su jedno funkcionirani. i utječu na naš svjesni život.
Kao što podsjesno djeluje na svjesno, ali mi toga nismo svjesni, jer je podsjesno. E sad te nakupjene, ti sanskara, zapravo određuju i naše ponašanje, naše djelovanje. I one, međutim, one su pasivne. Koncept vremena, vreme... potpuno izvan toga.
Oni su, znači, statični kao zaleđeni. Međutim, u jednom trenutku, kada pod uticajem vremena, uticajem naše slobode, slobodne volje, te sanskare budu oživljene, onda one postanu aktivne i onda one postanu, ono što sam znao, vasane. Vasane su naše želje. To su želje koje streme kao svom ostarenju i nakon toga, dakle, dolaze do akcije. Znači, prije svega, mi imamo, da ponovim, u kratko, imamo pocisni aspekt uma sa sanskarama, to su otisci.
Zatim imamo aktivni aspekt, lepdeći sloj želja, poput vasana, i onda imamo na koncu kriju ili akciju koja je zapravo na neki način već determinirana našim podsjesnim djelovanjem. Tako da tu opet dolazimo na jedno povrće slobodne volje i tome što imamo mi slobodi, jesmo li granični kanon ili nismo, to je cijeli skup. teoloških i filozofskih pitanja kojima ova tema može odvesti. Uvijek kažu teološka pitanja, niko ne kaže teološke odgovori.
Ovo je vrlo interesantno, zapravo da dobre samskare se razvijaju u dobrom društvu. Znači naše okruženje u kojem se mi krećemo je jako važno, jer onda se zapravo te dobre samskare jednostavno dolaze do izražaja. Međutim, ukoliko mi postanemo dio... Lošev okruženja, lošeg druženja, tad jednostavno se manifestiraju naše loše samskare i utječu na naš život. Jer moramo shvatiti, pošto su karmi i reinkarnacija, a su jako vezani jedna uz drugu, ne postoji reinkarnacije bez karme, bez nakupine, znači naše karme.
Karma se dijeli na tri dijela, znači na čvrstu karmu, na polutvrdu karmu. i na karmu koju možemo promijeniti. I postoji još jedna podjela karme, a to je da se karma dijeli na onu karmu koju smo već učinili, počinili u prošljim životima i koju učinimo, znači ona druga podjela koju učinimo u ovome životu. Stoga zbog naše slobodne volje, znači stvari nisu ono, sve stvari u našem životu nisu čvrsto određene, mi imamo jedno veliko slobodno polje gdje možemo djelovati. Negdje možemo više, negdje manje.
Točno, i od naše slobodne volje, od načina kako ćemo se mi družiti, u kojem okruženju ćemo živjeti, dobivat ćemo takve posljedice i takve samskare će jednostavno... se manifestirati u našem životu i dijelovati, utjecati na kvalitetu našeg života. To su stari mudraci davno saželi u izrci da te najviše određuje što jedeš, s kime se družeš, u principu bi mogli tako reći.
Eto, potrga za dokazima, za reinkarnacije, to je teška disciplina. Pravi poseo za, ne znam, forezničarku Halifax ili nekoj njeni kolega, u samom slučaju, slično se posta primi i naš američki sugovornik iz priloga koji slijedi. Jedan od najznačajnijih zapadnjačkih istraživača reinkarnacije je ugledni američki liječnik Walter Sinque.
Iako skeptičan, otišao je na jednu dogovorenu seansu. Otada je njegov istraživački duh krenuo drugim smjerom. Na početku seanse počeli su mi govoriti o mome osobnom životu s mojom obitelji, o mome ocu i sve je to bilo zapanjujuće točno. Nije mi bilo jasno kako su to mogli znati. Zatim su mi rekli o moja dva prošla života, od kojih je jedan bio tijekom američke revolucije, i kako sam se potpisivao na ispravu na pergamentu sa željom da pridonesem osiguravanju ideala za čovečanstvo.
I tako se to nastavilo. Pod kraj seanse upitao sam tko sam bio tijekom američke revolucije i rekli su mi. Simkiu je odlučio provjeriti istinitost navedenih tvrdnje.
I odlazio sam u Boston gdje sam trebao živjeti. če onalaziti portrete te osobe, kao i članova njegove obitelji i njegovih prijatelja. Ne samo da sam otkrio kakvu mu sličim vajštinom i osobnošću, nego sam ustanovio i da su mnogi ljudi oko njega reinkarnirani u mojoj obitelji i među mojim prijateljima. Nakon toga se Simpio zbiljnije počeo baviti fenomenom reinkarnacije. Posvetio se istraživanjima i pronalasku dokaza o navodnoj povezanosti određenih osoba kroz povijest.
Primjenio je vlastitu metodu proučavanja crta lica i osobnošća. Moje knjizi identificiran kao Charles Thompson. Ne samo da imaju jednake crteljica, nego čak i jednake osobine. Istino ljubivi su i zagovornici potrošačkog društva. Najzanimljivija veza koju je Simki otkrio je ona između malo poznatog revolucionara Davida Rittenhausa i slavnog astronoma Carla Sagana.
Tada sam počeo proučavati Rittenhausa i ustanovio da je bio prvi američki astronom. Prvi teleskop u Americi izradio repliku sunčeva sustava, koja je bila posvetočna. Zatim sam pronašao i njegov portret i to je bilo jedna kolice Carla Sagana.
Prošlih se života najčušće sjećaju djeca, no ovaj se fenomen može pojaviti i kod odraslih. Oda nekoliko takvih slučajeva navodim primjer američkog diplomata Vaina Petersona, koji se kao odrastao čovjek sjeća od koje bio i mogao je... je to i potvrditi. Divani slučaj policijskog kapetana Roberta Snowa, koji je doživio snažno iskustvo i također je mogo potvrditi svoj prošli život.
Simki utvrdi kako je sjećanje na prošle živote moguće isprovocirati na nekoliko načina. Regresijskom terapijom, intuicijom ili posjetom mediju, koji će vam reći tko ste bili. Fenomen reinkarnacije podučava kako ćemo se kad tad vratiti na ovaj svijet i suočiti sa svojim dijelima i svojim i nedjelima. Stoga treba donositi dobre odluke kako bismo stvorili okružje u koji ćemo se htjeti vratiti.
Čini se da postoje entuzijasci na svijetu koji su pokušali dohvatiti tu mističnu pojavu koju obično nalazimo više u filozofskim tekstovima. Istražili li danas itko, gdje i kako ili u proteklih 50-a godina, stotinja koliko ovaj naš moderni... svijet računamo reinkarnaciju i kako bi uopće to mogli raditi?
Pa meni je poznat za sada slučaj jedino Bacte Vedanta instituta koji djelomično djeluje u Americi na Floridi i instituta njegovog ogranka u Bombaju. Ali, kao i kroz ove priloge i kroz ovaj naš razgovor možete vidjeti zapravo da danas u svijetu postoji ta potreba financiranja, znači, takvih projekata. Gledajte, toliko mnogo ljudi, milijarde ljudi govori o reinkarnaciji, snimaju se filmovi, emisije kao što je ova, pišu se knjige...
Kao što je ova. Ali zapravo, da bi se... da bi se doista znanstveno istraživala reinkarnacija, potrebno bi zaista uložiti puno truda, puno novca, da se govori zapravo, da se znanstveno dokaže da ili ne.
Kad biste imali te novac, kako bi se ga trošili? Odnosno, na koje način bi se istraživanje radilo? Ono istraživanje koje bi se moglo nazvat znanstvenim? Svakako da bi to trebalo, znači, krenulo bi se iz povijesnih tradicija, religioznih tradicija svijeta.
svih mogućih filozofa koji su govorili o tome. Znači, naravno, radilo bi se na proučavanju svih mogućih spisa koje govore o toj temi i onda, jednostavno, analizom svih tih činjenica uspoređivali bi se sa današnjim znanstvenim dostignućima, dokazima itd. Ali, vidite...
Ja sam neka vrsta bioteologa. Za mene život nastaje iz života, život nije nastavio iz materije, nikad neće nastati iz materije. Život nastaje uvijek iz života.
Stoga, kada govorimo o tome... govorimo o životu u njegovim najsubtilnijim formama. Za takvu vrstu proučavanja sigurno da su potrebni neki drugi alati. A mikroskop baš neće pomoći? Niti teleskop sigurno neće pomoći.
Ovdje smo slušali o medijima, o regresiji, o hipnozi, nekim vrstama drugih alata kojima mi možemo zaći u ta subtilna područja naše postojenja, naše egzistencije. Ali uvijek se moramo osloniti na vjerovanje s jedućanstvima. ljudi, što se danas u znanosti baš ne uzima kao dokaz.
Makar će religija reći da ljudima moramo vjerovati na tome da se zasnijemo s jednom ređisonom povjerenju. Moramo priznati, kada govorimo o regresiji, postoji tu jedan problem. A to je da prilikom regresije osoba, kada se nađe u određenom stanju svijesti, može miješati slike ovog sadašnjeg života sa slikama prošlog života. Međutim, tu isto treba razumijeti kako funkcionira ljudski um.
Ljudski um funkcionira tako da vam povezuje slike ovog života sa prošljima. Kao recimo možete imati iskustvo zlata i planine, na kraju će um to asimilirati u jedan pojam zlatne planine. Bilo bi zaista ohrabrujuće kada bi se jednostavno krenulo u znanstvene istraživanje karme i reinkarnacije.
Na kraju to su zakoni kojima smo mi podložni, to su zakoni prirode, mi smo diove prirode i ja mislim da bi bilo za svakog od nas vrlo lijepo jednoga dana čuti. znanstvene dokaze o ovoj temi. Evo ja putem ovog televizijske misle apeliram. Ako imate novac, uložite ga na pravo mjesto. Koje su inače implikacije svijesti u postojanju reinkarnacije na moderni svijet?
Što bi se promijenilo u našem svijetu? Već se je promijenilo. Već se je promijenilo.
Zato jer ta ideja reinkarnacije nije nova. Da pa će i u zapadnim tradicije, duhovne tradicije, pa čak i kršćanskoj tradiciji, postoje filozofi koji su ozbiljno naučavali. A recimo kad je postala opće prihvaćena, znači da se uči u školama, da svi klinci u školi su podučavani time da se duši. ili selo u selo, kako bi onda po vašu ovakvu slicu to pisočko svijet izgledao? Pa, mislim da bi se to, teško je tome govoriti jer to je ipak jedna individualna stvar.
Prihvatiti činjenicu da smo besmrtni i da naš život nije ograničen s ovim tijelom, to je jedna velika stvar za svakoga. Nije se osoba koja je to osvijestila do kraja, ona se oslobađa jednog straha. Time da će biti prisiljen u ovom životu koji je zadnji, učiniti sve što je potrebno.
Ako on učini, onda... bakalo. To je, meni zvuči kao još jedan alibi za lijenost.
Da, baš tako, da. Može biti oslonjenost na sudbinu, može biti zapravo. A s druge strane, opet možete zamisliti nekog kriminalca koji se nada da će opljačati banku i da ga neće uloviti.
Jer misli, ako me ovaj zakon ne ulovi, ja ću se ulovit. Ja sam slobodan, nema reakcije. Međutim, po zakonu inkarnacije, zapravo naša karma se prenaša na sljedeći život i onda ću prilika kasnije morati ispaštiti te.
Znači... Neću umaći ruce pravda. Da, da, tako da je to vrlo značajna spoznaja. Najvažnije od svega je da osoba koja osvijesti tu činjenicu da je vječna, ona će gledati i na samu... Sama će se definirati život na jedan novi način.
Ona će vidjeti da je život zapravo jedna stalna kušnja, jedna stalna bolest. Borba je jednostavna igra u kojoj on sa svojom razinom svjesnosti određuje zapravo svoju sudbinu. Znači čim je osoba svjesnija, čim je duhovnija, otvorenija, ti zakoni karme će na nju imati manje utjecaje. Jer oslobođenje karme nije oslobođenje od zakona svijeta, nego je to oslobođenje od svijesti o nužnosti. Postojanje unutar ovog svijeta.
Znači, vama se nešto dogodi loše, karmički loše, i vi možete presvisnuti od tuge zbog nekog nesretnog teškog događa. Ali ako vi imate pravilan stav i vidite da je to zapravo jedna epizoda koja možda ima i funkciju tu da tebe nešto nauči, onda ćeš ti to prihvatiti s jednim filozofskim stavom. Zato mislim da je znanje o reinkarnaciji i prije svega znanje o vječnosti i besmrtnosti duše jedna od esencijalnih temelja istinskog obrazovanja čovjeka. Dobro, eto, postoji li ideja reinkarnacije samo zato što su u određenom dijelu svijeta vjeruju nju, ili su upak ljudi u tim krajevima tek nešto otvoreni od ljudi u drugim krajevima, drugim rečima, jeli reinkarnacija objektivna stvarnost ili samo stvar uvjerenja negde tamo preko nekoliko mora, ta rečenica uvijek završava se upitnikom, a možda se opet strago mnije ponekad, ima ljudi kao što ćemo vidjeti, i može doći do more.
Ljudi koji su preživjeli kliničku smrt često svjedoče o nevjerojatnim iskustvima koje su doživjeli u tom stanju. Takvo je svoje iskustvo opisao i švicarac hrvatskog podrijetla, gospodin Janković, koji je spoznao da je živio kao ribar u nekom selu u Dalmaciji. Zvao sam se Pietro Muldnar ili Mulinar.
Znao sam i to da sam se rodio 1856. i umro negdje u dobi od 62. godine. Imao sam tata dobra prijatelja s kojim sam kao djeca. Dijete išo u školu, a koji je sada bio redovnik. S njime sam cijeli život bio u vezi i gajio blisko prijateljstvo.
Važan je bio i neki mostić na kojem smo često sjedili zajedno, promatrali zalazak sunca i filozofirali. To sam znao. Boraveći na odjelu za intenzivnu njegu sa svježim sjećanjima i rukom u gipsu, Janković je skicirao selo i neke detalje iz svojega prethodnog života, zametnuši zatim cijelu priču negdje duboko u mislima. Četrdeset godina poslije, nakon što su ga pozvali da svjedoči o svojem iskustvu na danima parapsihologije, Janković se prisjetio cijele priče i odlučio potražiti svoje staro selo. Dan sam meditativno nadzorio.
U stanju meditacije, unutarnji glas, mogu reći transedencija, bog, rekao kako to mjesto moram potražiti negdje blizu Zadra. Iznemljenom turističkom motornom brodicom dva tjedna krestario sam kornatima. Četvrti dan, dok sam plovio od sjevera prema Šibeniku, iznenada sam ugledao taj kran.
Vidio sam brižuljak i na njenu kapelicu s grobljem, a pod njega baroknu crkvu bez tornja. Zatim one mostić koji je povizivao uvalu s otvorenim morem, kuće. Sve je potpuno. fotografirao i nacrtao, začudivši se pod udarnosti s njegovim starim crtežom.
Rekao sam tada svojoj ženi, ovo je krasno ribarsko seoce, pođimo u onamo. A ona da kako nije imala pojma zašto. Tako smo bacili sidrok od pristaništa i njega sam nacrtao.
I rekao sam, eto, ovdje je živio pjetro. Zatim smo se iskrcali i ja sam sve prepoznao. Znao sam gdje je moja kuća koja je danas pregrađena. kao i crkva i stara kapelica. Ali nekadašnje morske obale s ribarskim čamcima više nije bilo.
To je danas pristanište s većim ribarskim brodicama. Predložio sam ženi da ostanemo u tome lijepom mjestačcu Tribunju, da tu večeramo, prespavamo i ujutro pođemo na misu, jer se ovdje svako jutro u 8 sati služila misa. I tako smo ovdje prenoćili, a sljedeće jutro otišao sam u obale.
u crkvi. Nacrtao sam i unutrašnje crkve. To je stara, barokna crkva, sagrađena u provincijskom stilu, bez kičenih ukrasa.
Jednostavna. I ja sam je prepoznao. Od mjestnog je župnika saznao da ne postoje podatka Uvijek se je znao da su sve knjige izgorjele tijekom požara, kao i da u selu ne živi obitelj Muldar ili Mulinar, no da je moguće da su izumrli ili se iselili. Znao je za dvije takve obitelji do drugog svjetskog rata, ali da ih više nema, ali da mogu potražiti na groblju. Pošli smo na groblje i onda sam pronašao dva groba obitelji Muldara.
Zbog starosti i zapuštenosti nadgrobne spomenici su postali nečitki, no Jankoviću nije bilo najvažnije da locira posljednje prebivalište svojega starog tijela. Vjerovao je kako je ono što je pronašao bilo dovoljno da se uvjeri da sjećanja iz bolnice nisu bile halucinacije i da nastavi opušteno uživati u svojem sadašnjem tijelu, stvarajući pritom zanimljiv životopis koji će možda jednoga dana u budućnosti istraživati i iz neke druge perspektive. Po zanimanju ste rekli, rekli ste da ste astrolog, uvijek ste rekli da je astrologija ključ novih stvari, prošlosti i budućnosti, reinkarnacija očitima veze sa ovom našom fikcijom, prošlosti i budućnosti, u kom smislu je astrologija toliko bitna i kakve sad veze? možemo naći vezu između astrologije, reinkarnacije i priče o prošljim životima koji su naravno različite žute novine pune, nekima nekli bi se njevali ozbiljnije, teško naći pravu granicu ali gdje je tu astrologija u svemu tome?
Pa gledajte, struktura svemira i kretanje u svemuru je takva da je to jedna beskrena mreža titraja. Jezik samog svemira je univerzalan, on govori o kozmičkim silama i energijama govori o univerzalnim stvarima. I gledajte, znanost, imati znanost, biti upučen u znanost koja zna, koja vam čita djelovanje kozmičkih sila ili energija na sva vaša područja u životu je svakako...
najveća znanost. I astrologija je znanost koja jednostavno promatra vaše kretanje. Vi ste u svemiru kao jedan objekt i promatra vaše kretanje u okviru vremena.
Dakle, u trenutku vašeg rođenja Dešava se jedan vremenski naboj. Taj vremenski naboj u sebi sadrži sve kozmičke sile i energije koji se poput pečata, poput koda jednostavno smještaju u vaše subtilno tijelo. I astrolog znači uz pomoć matematičkih elemenata kao što je datum, vrijeme vašeg rođenja, mjesto vašeg rođenja, znači gledamo položaj vašeg rođenja itd.
Dakle, Dakle, govorimo o samim brojevima. Znači, prema tome može čitati kod, vaš karmički kod. Može gledati vaše kretanje u okviru vremena.
I s toga astrologija nam pruža zapravo prave odgovore o našem kretanju u prošlim životima, u ovom životu, i možete doista vidjeti kretanje naše u neku iduću reinkarnaciju i tako dalje. Koliko sam shvatio, to je dosta egzaktna stvar. Forma u šipitanju.
Astronomija. Astrologija i astrologija su potpuno povezane. Jednostavno, astrologija se temelji na kretanju planeta. Znamo i sami kako mjesec utječe na naš život, na plimu i oseku i tako dalje. Tako svaka planeta utječe na određena područja našeg života.
I znači, prema tom titraju, prema tim svim kretanjima tih planeta, mi točno u određenom trenutku... Pratimo gdje ćete se vi u određenom trenutku života naći i u tom trenutku možemo reći kako će te kozmičke sile, energije djelovati na vaš život. Stoga, jednostavno, kada se rodimo, mi nosimo u toj subtilnoj vreći, tog subtilnog tijela, sve naše dojmove iz naših prošlih života.
I kada se, znači, nađemo u ovom novom... tijelu. Znači, zbog kretanja određenih kozmičkih sila, zbog naboja, vremenskog naboja koji je već u nama pohranjen, znači događa se interakcija, događa se zapravo da mi kušamo posljedice svojih prošlih dijela. Nisam znao da je život tako teška stvar.
Morat ću se posprbiti po glavišti. Vidjeli smo nekoliko slučajeva, zapravo čuli smo o sjećanjima na prošle živote. Kako je vaše mišljenje o tome?
Znate li vi za slučajeve ljudi koji su se sjećali prošle života koliko smatrate da možemo biti sigurni u njihova sjećanja? Čuli smo da dvije duše odlaze u isto tijelo. Pa sad, također je moguće da su tu, ako se to zbiva igre, nekakve informacije, ima teorija kolektivnih svijesti, na razni način se to može objasniti. Kako je vaše mišljenje? Pa ti ljudi koji se sjećaju svojih prošlih inkarnacija, oni su više izuzetci nego pravilo.
Na koji način se obično sjećaju? Kao sličice ili... Sjećaju se prema detaljima, ali se sjećaju i osoba. Najviše su vezani za određene osobe.
Naprimjer, ti ljudi koji imaju takve iskustva. On se prisjećuje svojih bliskih osoba, ljudi, brak, u izbraka, bračnih supružnika itd. Ja mislim da je to i prava sreća da se samo oni sjećaju, a ne da se mi sjećamo.
Može da se nekog ne želiš sjetiti. Ili se ne želiš sjetiti, na primjer, da si u prošlom životu ti možda bio direktor televizije. Može ti ne bi bilo ugodno dolaziti ovdje.
Zvuči zelo pomježavajuće. Da. Inače, samo znanje o prošljim životima je na neki način čak i prokledstvo za takve osobe.
Jer ti osobe imaju na neki način podijeljen život. Oni se ne mogu potpuno identificirati s ovim tijelom. I onda su na neki način razcijepjene osobe.
Zato imamo i slučajeve u psihijatri i psihijatrijskoj klinici. Ljudi koji imaju podijeljene individue su zapravo... Prijeteljene, sviđači. Da.
I onda zapravo ti ljudi zapravo ne mogu normalno funkcionirati u društvu. Jer i nama bi to bilo jako... ako teško da znamo da smo neki snažan identitet iz proške života, on bi zapravo prično utjecao nam o ovoj svjesnosti. A što se drugim objašnjenjima, recimo, možda neki fenomen ima objašnjenja koje nije reinkarnacijske naravi, vidimo da dvoje ljudi se sjećaju iz tih stvari, tako postoji.
To je teorija o grupnoj, grupnoj svijesti, akašičkoj svijesti, odakle se vade. Znači, to nije naše iskustvo, nego nečije. univerzalno iskustvo koje mi samo primjenjujemo na sebi.
Znači ne možemo čak biti baš nesigurni. Međutim, ta teorija je slabija u tome što neki terapeutski efekti onda otpadaju. Moć terapeutskih efekta na takve osobe onda bi otpao. Međutim, mi možemo vidjeti da pod nadzornost ručnog terapeuta osoba koja se vraća u prošli život može vidjeti neke svoje tegobe, neke bolesti, neke defekte i onda ih može ispraviti. Ukoliko je to nekako To, okoliko to nije iz prošlog života, nego je to, ako je to samo posuženo iskustvo, onda ta klinička terapija ne bi imala efekta.
To je jedna, a sad, normalno, ima i drugih teorija koje govoru o tome. Međutim, najviše spoznaja o reinkarnaciji u vjeroj dostavnosti i reinkarnaciji sa sad imamo na temelju tih iskustva, ljudi, i ta iskustva su toliko fascinantna i toliko verificirana da je... to u ovom trenutku je...
Teško je pobiti. Nemamo neku bolju teoriju. Tako da na neki način nam ova i dobro došla do objasnjata je fenomen.
Dobro. Ja imam iskustvo zapravo u svome radu astrologije zapravo da uglavnom ljudi koji se sjećaju iz svojih prošlih života vidi se njihov duhovni ras kroz prošle živote i rekao bih da je to uglavnom zapravo kao dar onim ljudima koji su došli do određenog stupnja evolucije svoje svijesti gdje su su jednostavno došli i razvili svoju svijest do te mjere da sjećanje na prošle živote i ta iskustva prošle živote ne doživljaju. Da više nije trauma. Više nije trauma, jer govori se, opasno je zapravo recimo kod regresije i tako dalje, taj traumatski događaj, to traumatsko iskustvo, dok recimo vidio sam da ove osobe koje se sjećaju, zapravo velik postupak tih osoba, zapravo već su na jednom određenom stupnju i...
I nema više opasnosti. Dobro, u svakom slučaju priroda svijeta iz perspektive postanja reinkarnacije ili karme bitno je drugačije od one na koje smo se obično naviknuli, osim što naleko je na nekakav roman u nastavcima, sa sobom donosi vrlo zanimljive zaključke koje se tiču svega što smatramo da proizlazi iz različitosti ljudi. Iz stoljeća u stoljeće svijet postaje sve napučenije globalno selo. Kako se svjetsko pučanstvo povećava...
raste i broj duša koje ta tijela nasiljavaju. Dr. Walter Simkiu, član Međunarodne udruge za regresijska istraživanja i terapije te intuicijske mreže, tvrdi kako je povećan broj ljudskih tijela razlog što se danas duše mogu puno brže reinkarnirati nego prošlih stoljeća. Poznati slučaj istraživanja Jana Stevensona, slučaj Libanonke, Hanan Mansver, slučaj reinkarnacije vjetinstvu. Te žena umrla i rodila se deset dana postije. Sjećala se prošlog života i ponovno se susrela sa svojim obitelji iz prošlog života.
Obitelju je prihvatila kao reinkarnaciju svoje preminule rođakinje. Imala je jednako lice kao i ona. Uz brzu reinkarnaciju često ide i privučenost određenim zemljopisnim...
položajima, što dokazuje slučaj s pisateljice Penny Pierce. Ona imala dva prošla života. U jednom je bila pisac Charles Parkers.
O tom je primila informacije preko medija kojoj je rekao živjeli ste kao Charles Parkers i napisali ovih deset knjiga, a prije toga živjeli ste kao žena, Alice Carey. Također spisateljica i napisali ste ovih deset knjiga. Dok ste živjeli kao Alice Carey imali ste sestru Phoebe, a Phoebe je sad vaša sestra Paula. 30 godina Penny nije ništa poduzimala, no saznavši izaziv, za rad doktora Sinkua bacila se na istraživanje. Tada je shvatila da je točno sve ono što je Maddy sveodobno rekao, da je Parkers napisao onih deset knjiga.
Penny je imala upravo onako lice kao i Parkers, da je Alice napisala onih deset knjiga, kako je rekao Maddy, a Penny je imala jednako lice kao i Alice Carey. A postoji fotografija Aliceine sestre Phoebe, koja je izgledala točno kao Pennyna sestra Paula. Tu je važno to da su se životi Charlesa Parkersa i Alice Carey preklapali 30 godina.
To pokazuje da se duša zapravo može rascijepiti i prebivati na ovome planetu istodobno u dva tijela. Ali iako ne živi u dvama tijelima, ponekad dvije duše mogu biti toliko povezane da se zajedno vraćaju u idući život, što se navodno često događa kod iznimno povezanih vlasnika i njihovih kućnih ljubimaca. Međutim, kad čovjek susretne blisku osobu iz prošlog života, života, često će s njom odmah uspostaviti vezu.
To se dogodilo i meni. Žena i ja upoznali smo se dok sam bio u posjetu obitelji u Čikagu tijekom vikenda. Odmah smo se zaljubili jedno u drugo i za šest jedana ona se preselila u Kaliforniju gdje sam ja tada živio i vjenčali smo se. Naš se brak raspao.
Morali smo riješiti neke karničke stvari. Ali želim naglasiti ovo da smo, kad smo svoju karmičku zadaću. Ispunjavanjem tih zadaća kroz različite živote, čovjek evoluira i pristupa svojemu višem ja i duhovima.
Stoga vidoviti ljudi koji imaju uvidu to, postaju duhovno najrazvijenija bića, kakvi bismo svi jednom trebali postati. A dok ne dođu do toga, ljudi često u budućim životima osjećaju posljedice onoga prethodnog. Jan Stevenson provojeo je opsežna istraživanja o tome kako ljudi koji su umrli od traumatskih ozljeda u sljedećem životu često imaju madeže ili ožiljke na istim mjestima. Istina je da postoji stanovit i kontinuitet osobnosti, uključujući predispoziciju primjerice depresiji.
Psihologija i psihijatrija moraću u budućnosti integrirati sve to što je povezano s prošljim životom. A da smo u prošljim životima mogli što što proživjeti? Dokazuje još jedan slučaj, Jana Stevensona. Barbro Carlin u dobiju od tri godine rekla svoj majci, ja se ne zovem Barbro, nego Ana. Mama je rekla, Ana, što to govoriš?
Divojčica se rodila u kršćanskoj obitelji, pa roditelji nisu imeli pojma o čemu ona to govori. Mama je talje pitala, koja je Ana? I djevojčica odgovorila, Ana Frank.
Roditelji nisu imali pojmat koja je Ana Frank, jer se to dogazilo prije nego što je dnevnik objavljen u Švedskoj. Tijekom cijelog djetinstva Barbara je govorila Ovo je taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj taj Otac je dignuo slušalicu i nakanio nazvati taksi kako bi ih odvezao do kuće Anne Frank, ali i Barbara je rekla, ne trebamo taksi tata, to je tu blizu. I pješica ih je odvela ravno do kuće Anne Frank, jako nikad dotad nije bila u Amsterdamu.
Barbara je rekla, ne trebamo taksi tata, to je tu blizu. Opisuje kako su roditelji bili zabezeknuti što je to mogla. Našla se u sobi u kojoj je spavala Anna Frank.
Pokazala na zidi i rekla, pogledaj mama, slike films i glumaca još su na zidu. Majka je pogledala na zid, ali nije ništa vidjela. Vratila je Barbro da na zidu nema ničega, na što je Barbro pogledala ponovno i briznula u plać, jer u istinu nije bilo ničega i ona je bila zbunjena. Mama je rekla, pitaj moj vodiča. A vodič je rekao da su slike filmskih glumaca, što ih je Anna Frank bila izrezala, obično na tome zidu, ali da su iskinuli radi uokvirivanja.
Barbro objašnjava kako je njezina majka tada prvi put povjerovala da su njezina sjećanja istinita. Tijekom cijelog djetinstva Barbro se bojala uniforma. Nije se voljela tuširati i šišati, niti je željela jesti grah, od kojeg su Frankovi živjeli. Nakon što je 1996. godinu objavila knjigu o svojoj reinkarnaciji, na turneji je upoznala čovjeka koji je poznavao Anu dok je bila živa, a koji je također vjerovao da je Barbro Ana.
No najvažnije je to što je Barbara u svojem prošlom životu bila progunjena kao židovka. Ovaj put rodila se kao kršćanka. U svojim izlaganjima uvijek naglašavam ovo. Da su Njemci prije 60 godina znali kako se čovjek u jednom životu može roditi kao židov, a u drugom je kao kršćanin, holokaust nikada ne bi bio moguć. Isto tako su poznati i slučajevi u kojima su se nekadašnji kršćani rađali kao muslimani.
Što bi da se prije znalo... možda svojedobno zaustavilo križarske ratove. Zato je ta informacija tako važna i zato ja na neki način apeleram na one koji možda imaju informacije da pomognu u ovom istraživanju reinkarnacije, jer ono u istinu može pomoći da se svijet promijeni, da se prekine sva to ludilo koje svaki dan gledamo u vijesti. Eto, mnogi istraživači, barem ovi koji smo mi našli telefonom po internetu, a i mnogi ljudi koji tvrde da se sjeću, uvijek se sjeću nekakvih slavnih lica.
Bili su lordovi, grofovi, samuraj, borici. Pa sam se zapitao gdje su ovi prosječni ljudi, gdje je radnička klasa u reinkarnacijskom svijetu. Kako su vaše iskustva?
I imate li kakvo iskustvo koje vas je dobro do nekog poznat? Svama je. Da, da.
Ili recimo ono iskustvo balerina o kojoj ste mi pričali? Pa evo, ja sam imao doista u svome radu, radeći... horoskope prošlih života.
Najlazim na svakakve osobe, svakakvih vrsta zanimanja i tako dalje, ali bih spomenuo jedan slučaj od prije nekih pet, šest godina. Desilo se to da sam radio jedan horoskop, znači to je bila jedna djevojka iz Karlovca i nakon što sam uradio cijeli horoskop vidio sam da je bilo u prošlom životu izidora Duncan. I onda sam nisam mogao vjerovati, ponovo sam išao provjeravati.
Dajte nas prosvijetljite, ko je ta gospođa bila? I nakon nekog... Izgora Duncan, ona je bila...
Balerina i bila je... Plesočica i ljubavnica i jesanjina. Eto, neke od nas ne znaju. Da, neke od nas ne znaju. I nakon nekog vremena, ponovno sam zaći treći put, na kraju sam ipak odlučio da bi joj predam da je horoskop i jednostavno sam čekao reakciju.
Međutim, ona je izvadila iz torbe, kad je pročitala, izvadila iz torbe još dva horoskopa i rezultate regresije koje je imala koji su identično potvrđivali da je ona bila Izidora Duncan u prošlom životu. Zanimljivo je da je ona i sada živi u Americi, znači kao i u prošlom životu i ima toliko njen izgled, sve sve se slaže zapravo sa onom analizom koju sam učinio. učinio. Recimo, to je jedan tako poseban slučaj u mojoj praksi kojeg sam imao. Ali dešava se da ima svakakvih priča, svakakvih osoba sa svakakvom karmom, ali recimo ovo je jedan poseban slučaj.
Kada smo pričali o pitanjima regresije, koliko smatrate da je to pouzdana metoda? Tko se to zapravo u nama i čega sjeća? Da li su uvijek poslije prošle životi? Da li se sjeća um, duša, jedno od ovih silnih nivova koje imamo?
Ili uopće se možemo osloniti na regresiju? Da, postoji hipnotička i nehipnotička regresija. Obje su, postaju, rekao bi sve ozbiljnije znanstvene metode ispitivanja fenomena reinkarnacije i mislim da postoji samim time jedan važan izvor prekupljena podataka o toj temi.
Ono naravno o čemu... Imali tu neki ali? Pa, postaju uvijek ali. Taj ali je onaj dio uobičajene znanstvene skepse.
A to je da je um... po svom sadržaju pre, pre, pre bogat i da naravno u takvim istraživanjima koje idu u nazad se zapravo dolazimo do sadržaja koji su nediferencirani, izmješani postoji mnošto dojmova iz prošlijih života koji se međusobno isprepličuju i tako dalje. Naravno da u tom smislu jedan iskusan terapeut treba dobro paziti što radi i u tom smislu može dati polne rezultate. Hvala. To iskustvo spoznaje prošlog života...
Neke ljude doista može biti vrlo okrepljuće i rekao bih više nego korisno jer ima moguće da jednostavno svoje živote postave u skladu sa vrijednostima koje su potrebne. Ako sam napjen u prošlom životu imao neke promašaje, ovo je šansa da to popravimo. i u moralnom aspektu, u figačkom bilkoj i drugom. Stoga ja svakako opravdavam te metode i velim u rukama.
I uglavnom, znači njihova pouzdanost od 1 do 10. Njihova pouzdanost, pa to je teško reći. Postoje različite klase istriživača. Naprimjer, Na primer, spominja se tu onaj poznati Jan Stevenson iz Reživača.
On je jedna od takvih figura, vrlo je kritičan i ne komentira svoje nalaze. Znači, postoji jedna velika zamka, to je da do činjenica koje vi dođete, ti i ja ili on, nas trojice smo različiti ljudi, ali svako te činjenice možete interpretirati na svoj način u skladu sa vlastitom filozofijom, vjerom ili bilo čime. je jako teško ostati tu egzaktan.
Samo bilježnosti. Pitanje je li tu egzaktnosti neki uče postoji. Jer egzaktnost i znanstvenost u skladu sa kriterijima koje zapadne znanosti ima počivuje na Dekartovom filozofu, Dekartovom njegove podjeljenosti između uma i tijela. Znači, dihotomi između materije i...
I duha je dovedena u svoju kranju, u konzekvenicu. E sad, ovo dobo koje mi živimo traži sinteze. I jedna od tih sinteze je upravo učenje o reinkarnaciji. Ali sam vam htio reći jednu stvar.
Da reinkarnaciju ne treba ili karun shvatiti kao kaznu. Zapravo u jednoj evoluciji duše to je jedan organski proces, a znamo i sami da su organski procesi vrlo spori. Mi znamo da je život jedna velika tajna.
To znači da ne znamo. To znači da se moramo razvijati i prolaziti kroz različite karmičke lekcije, razvijati svoju svijest i kroz taj proces griješiti i ispravljati svoje pogreške, znači svoje ponašanje, svoje razmišljanje. I za to doista bi bilo vrlo okrutno.
Dobiti samo jednu priliku i onda nekoga... Što se uopće događa iz perspektive karme reinkarnacije prilikom ulazaka u tijelo, odnosno ono što zovemo rođenjem, izlazaka iz tijela, odnosno kako to izgleda, čovjek si bira tijelo ili... ono, dobiva nove prilike ako nekog tijelo promaši.
Što se događa u slučaju, ne znam, pobačaja? Kakva su pravila igre po pitanju izabiranja tijela, da tako kažem? To je jako lijepo opisano u Panišadama i u Vedanta Sutri.
Naime, u ovom tijelu postoje određeni vrlo, vrlo subtilni, fini kanali ili tuneli koji se nazivaju nadiji. Govori se u Vedanta Sutri da ih ima stotinu jedan koji idu direktno iz srca. Neki idu znači prema dolje, neki idu ravno iz našeg tijela prema van, a neki odlaze prema gore. I događa se to da kada duša znači zbog svoje kakve, karme, zbog nagomilane karmičke mase, mora napustiti tijelo, događa se da se prekida veza sa ovim fizičkim tijelom. I duša, znači, prema svojoj karmi, ta masa, znači, pulsira.
Znači, tu imamo već odnos između metala i magneta. Znači, karma je magnet, zakon karme je magnet, a ono što smo mi učinili, znači, svojim djelovanjem, razmišljanjem i tako dalje, u svome životu, mi smo... stvorili određeni nakupinu metala.
I sada u ovisnosti što smo i kako smo djelovali, nas će znači privući donji kanali ili kanali koji izlaze van ili oni koji odlaze gore. Obično, vrlo dobre osobe, osobe koje se duhovno razvijaju, uvijek idu prema gore i napuštaju znači, kroz kanale koji idu prema gore. Osobe koje su imale izmiješenu vrstu dijelovanja dobrog i lošega izlaze, obično se rađaju na ovoj planeti, a osobe koje znači jednostavno su zlorabili svoju slobodnu volju, bivaju privučeni magnetom karme prema dolje.
I zbog toga govorimo o toj karma je jednostavno ima tu magnetnu privlačnost. Ali mi smo je stvorili našim dijelovanjem i našim namjerama. A sama tijela, bebe koje se rađaju, biraju se nasumično ili je to?
Kada mi napustimo u U suptilnom tijelu postoje različita objašnjenja u različitim tradicijama koje vrijeme je potrebno između jednog tijela i drugog tijela, ali uglavnom znači putem sjemena, znači jednostavno duša zajedno sa suptilnim tijelom ulazi u maternicu, nalazi tamo utočište i tu moramo svakako sada obratiti pažnju na čakre. Jer čakra se nalaze, sedam čakra energetskih centara nalaze se u suptilnom tijelu. Svaka čakra zapravo vibrira i kada uđe u maternicu majke, te čakre vibriraju, duša je u uspavanom stanju, ali čakre vibriraju i onda jednostavno privlače svujom vibracijom atomsku.
strukturu. Znači, jednostavno, kao što se pčele budu privučene sa mirisom cvijeta i onda se nakupe na jedan cvijet, rojevi pčela. Tako, na sličan način, kako čak vibiraju, oni privlače, svaka čakra ima svoju vibraciju, upravo tu atomsku strukturu jednostavno privlači na sebe i onda se atomi kao rojevi skupljaju i ljepi na subtilno tijelo.
I oni su pričvršeni za to subtilno tijelo sve dok duša ima određenu karmu da živi u tome tijelu. Kada jednostavno dolazi do trenutka kada duša treba napustiti ovo materijeno tijelo, jednostavno biva prekinuta veza i jednostavno atomi se razgrađuju. I to mi nazivamo.
Znači, atomi odlaze, znamo već gdje, a duša ponovno prema svojoj karmi odlazi tamo gdje je predodređeno. I još da kažem jednu vrlo važnu stvar, koliko je važan način namjera i način na koji mi živimo. Kvaliteta našeg života određuje da je to supljeno tijelo.
Mi ga jednostavno oblikujemo svojim djelovanjem, svojim ponašanjem i svojim mislima. I nije isto živjeti na ovaj način ili živjeti na onaj način. Dakle, što je veća kvaliteta našeg života, tijelo se bolje, subtilno tijelo se oblikuje.
U više forme života. To znači u naprednije forme života, gdje će imati bolju priliku dalje napredovati. Znači to subtilno tijelo se oblikuje baš kao glina u rukama umjetnika.
I znači kad je to tijelo već subtilno oblikovano, ono ima jednu, da tako kažemo, već idejnu formu budućeg našeg tijela, u tom trenutku se dešava smrt. I znači um je vrlo bitan i subtilno tijelo bitno. Jer mi već oblikujemo...
koji imaju svoje iduće tijelo, znači već svojim djelatnostima u ovom životu. Dobro, spominjajte kraj, kraj je sada. Već je bio prije koju minutu.
U samom slučaju, hvala vam na gostovanju. Mnoge priče imaju povuku, neke možda i nemaju, ali ako se čovjek malo potrudi, može naći povuku, neku sam. Povuka priča o reinkarnaciji.
Ako vam je dobro, ako vam je loše, nema veze, to su samo usputne stanice. Možda samo veliki ringiš, na koji smo se malo popili, da nam se malo zavrti u glavi, da malo iskusimo. Osim o kako je to stvar prakse, vježbe, ništa više, ništa manje. Možda pomalo čak naliku je na otplaćivanje dugova na čekove ili neki slučajno bliski pojam. U očekivanju da se novi dan reinkarnira sutra, zapravo, to je već danas ujutro.
Želim vam laku noć. Top 10 najboljih stvari u svijetu. U drugom formatu o sadržajima koje puteme medija i industrije zabave nudimo djeci. Hoće li ta djeca kao što tvrde neka istraživanja za 20 godina biti bezosječajni materialisti s diagnozom teške depresije?
Govore Sanja Pilić, Gordana Kuterovac-Jagodić i Boris Bek.